Hroničan umor me je celo leto držao podalje od knjiga koje su mi na spisku za čitanje. Prošle nedelje sam se osetio dovoljno odmornim da nastavim (zapravo ponovo počnem) da čitam trilogiju Čalmersa Džonsona, koju sam počeo negde juna i to "naopačke" odnosno od druge knjige zato što Amazon ima čudnu politiku pakovanja i slanja knjiga. Elem, trilogija – Blowback, The Cost and Consequnces of American Empire, Sorrows of Empire, Militarism, Secrecy and the End of the Republic i Nemesis, The Last Days of the American Republic – je, pretpostavljam, ono po čemu je prof. Čalmers Džonson poznat široj publici. No, o tom potom. Juče uveče, neposredno pre nego što ću leći u krevet da čitam Blowback, onlajnirah se na kratko i na Tviteru videh tvit Democracy Now! "RIP Chalmers Johnson." A ko je Čalmers Džonson?
LaDonna Adrian Gaines (31. decembar, 1948 – 17. maj, 2012), poznatija kao Donna Summer.
U svojoj karijeri, dugoj preko trideset godina, Dona Samer je imala 14 singlova na prvom mestu Bilbordove top liste, 12 zlatnih i platinastih singlova, pet Gremi nagrada, šest Američkih muzičkih nagrada, dva dupla platinasta albuma, jedan platinasti album i osam zlatnih albuma.
Njena pesma "Last dance" osvojila je Oskara i Zlatni globus. Ona je prva žena koja je istovremeno imala i album i singl na mestu broj jedan Bilbordove liste, uspeh koji je ponovila i nekoliko mececi kasnije. Prva je žena koja je imala tri dupla albuma na prvom mestu (Live and more, Bad girls, On the Radio), prva je žena koja je u jednoj godini imala tri singla na prvom mestu (Hot stuff, No more tears, Bad girls), prva je umetnica koja je koja je prodala maksi singl u zlatnom tiražu, prva je u istoriji koja je dobila Gremi nagradu u kategoriji "Best rock female vocal performance", prva je dobila Gremi nagradu u kategoriji "Best disco recording", u grupi je prvih umetnika koji su ušli u „Dance Music Hall of Fame“ zajedno sa grupom „Bee Gees“ i Berijem Vajtom.
Skakali
Uoči obeležavanja godišnjica stradanja ljudi u nacističkim logorima upadam u posebnu mešavinu emocija koju ne umem da objasnim jednostavnim rečima. Jedan deo mojih gena doseže do Slavonije, do mesta u kojima su tokom Drugog svetskog rata pokrštavali pravoslavne stanovnike, a onda ih za svaki slučaj i poslali u zatočeništvo. One starije u logore smrti, a mlađe u radne logore u inostranstvo. Celo detinjstvo mi je obojeno sećanjima na imena i fotografije
Svako od nas ima u svom zivotu neku osobu ili vise njih koji su deo naseg zivota u svakom trenutku naseg postojanja. To su one osobe na koje mislimo 20 milisekundi pre nego sto utonemo u san i cija je slika prva pred nasim ocima 20 milisekundi pre nego sto smo definitivno budni. Oni se uvek nalaze u tim nedefinisanim prostorima izmedju jave i sna. To su oni ljudi koji nas vole bezuslovno i koji su tuzni i srecni zajedno sa nama. Oni su svedoci svih nasih uspona i padova i cuvari nasih uspomena. Vrlo cesto poseduju fotografije iz nase daleke proslosti za koje ste zaboravili da su ikada napravljene.
Ružica Sokić napustila nas je danas.
Hvala joj za sve trenutke koje mi je (svima nama) priuštila svojom glumom, sobom, svim onim što je bila i što nastavlja da bude.
Imala sam sreće i prilike da je upoznam i zadovoljstvo da razgovaramo.
Sad
Velikom čoveku, velikom hrišćaninu.
Sa Svjatima upokoj Gospodi dušu upokojenog raba Tvoga Radovana i daruj mu život vječni
Prof. dr Radovan Bigović rođen je 17. januara 1956. godine u Nikšiću. Bogosloviju je završio u manastiru Krka. Diplomirao je na dva fakulteta u Beogradu: na Pravoslavnom bogoslovskom i Filozofskom (grupa za filosofiju).
Na prvom je doktorirao 1993. Na istom