Gost autor: Tasadebeli
Не видимо се више... Али се чујемо и даље...
Полумрак Арене... Унутра 20 000 људи... Лево од мене отац и син... Отац са
штапом, рекао бих да има близу 70... Син има четрдесетак... Десно од мене
четворочлана породица... Мама и тата, син од десетак година и ћерка од 13-14, у
кожној јакни и са кожним наруквицама, која је све време на ногама и игра. Тата је
прати док мама седи загрливши малишана и цупкајући на седишту све време.
Доле у партеру неки момци и девојке у бајкерским јакнама са исписаним именима
својих бајк клубова из разних градова Србије... Поред њих опет неки фини и
неговани момци и девојке са бебастим лицима... Публика шаренолика, старости од
10 до 75 година из многих места у Србији, али и из Македоније, Босне,...
Gost autor: alselone
Postoje fotografije koje samo posle jednog pogleda nosimo sa sobom čitav život. Nikada zaista ne nestanu, samo se sakriju u dubljim nivoima svesti i podsvesti te nam se vrate kada one to žele, u snovima, dok čekamo na semaforu, dok se kupamo, dok ljuljamo dete na ljuljašci...
To su fotografije koje pokazuju svu surovost sveta u kom živimo, a na drugom nivou i svu surovost bivanja čovekom, svu surovost života. Ovo je svet koji smo mi napravili.
Neka ti je laka zemlja, anđele mali, mali borcu i tragaču za srećnim životom.
Voleo bih da mogu (kratko) da napišem ono što mnoštvo ljudi koji su ga pratili poslednjih decenija oseća.
Ne umem iako sam ga obožavao.
Bio je mnogo više od običnog pevača ili kantautora ili muzičara ili kompozitora ili slikara.
Ogroman opus je iza njega i teško je shvatiti da je sve to delo jednog čoveka.
Emocije, specifičan humor, moral, neverovatna muzikalnost i talenat, nagrade u zemlji i svetu, muzika za mnogo filmova, za pozorišne predstave, ogroman broj koncerata, desetine knjiga stihova, ploča, CD-ova, ...
Iako nije
Do pre dan ili dva ovde je identifikacija bila "Radio B92".
Voda ušla u server? Ne. Evo jednog interesantnog tvita:
Nema saoipštenja, nema nove programske šeme. Upokojenje u tišini informativnog radija u etru Srbije, u procesu u kome je u toku i eutanazija lokalnih medija.
Profit ždere sadržaj.
Od Velikog brata na ovamo ništa više nije isto.
Moj najjači
Srebrenica danas - ili kako da, zahvaljujući budalama, odete kao Vučić a vratite se kao žrtva!
Po državi razne čudne stvari, Hrast, Bazilika, inovativne, reformske i onda, neće valjda Beograd, pa ipak prestonica je da izostane, dobro, de ima onaj Bgd na vodi ali nikada dosta puštanja mašti i bezobrazluku na volju ...
... Idem maločas Trgom republike i zateknem Knez Mihaila stešnjenog i blokiranog i sasvim zbunjenog, pita se on užasnut da li su to opet došli
Uveren sam da se Ivan Ivanji neće naljutiti što sam preuzeo njegov naslov kao i deo obimnog članka objavljenog u Vremenu broj 1274 od 4.juna 2015 godine.
Na strani broj 30 pod podnaslovom KRIK U MOJE IME, Ivanji piše: Celi naslov onog što smo videli glasi: Nevidljivi spomenici – priručnik za čitanje grada – dokumentarna predstava o sećanju na Drugi svetski rat, antifašističku borbu i holokaust u Beogradu. Prvi utisak je da je poruka strašna, doslovno se kaže da nismo ponosni na naš grad, gde su spomenici nevidljivi, nismo ponosni