2008-12-21 11:48:27

Dolazi zima

Srđan Mitrović RSS / 21.12.2008. u 12:48
 
2008-12-21 02:02:51

Ko je raspoložen za blues, u ovo doba?

trener92 RSS / 21.12.2008. u 03:02

 pritisnuo objavi, greška nije gotovo

p.s.13.28. (nedelja)...ko je raspoložen, neka napiše neku priču,bajku, bilo šta, sve je dozvoljeno,naravno, nikakva tema nije obavezna, može i neka kratka vest, za šta je ko raspoložen,sliku i naravno ...muzika neka poželi bilo šta , potrudićemo se da postavimo, uživajte, kada ja već ne mogu (ubiše me obaveze do večeras)    ..

.Opuštanje,uživanje i dobre vibracije ne da su poželjne, nego obavezne

 

02.50 h..... magla  kiša, hladno ružno,hm....

 
2008-12-17 17:16:15

zakljuchan zakljuchak

marco_de.manccini RSS / 17.12.2008. u 18:16

 

- masovnost menja pravac pa chak i smisao nekog medija

kad se televizija pojavila, na njoj si mogao videti ozbiljne chike u odelima kako ozbiljno govore o ozbiljnim temama. sad mozhesh videti svashta. u kamenom dobu interneta nauchnici sa nekoliko univerziteta i institucija je komuniciralo izmedju sebe. mislim da je ochigledno da to vishe nije niti jedina niti primarna namena. i tako je sa svim medijima bilo (novine, radio, ...) i izgleda tako ce i biti.

dakle ima nade. kad god se neshto malo potroshi i postane bljutavo ili beskoristno, uvek se nadje se

 
2008-12-16 08:41:20

"Love For Sale"

trener92 RSS / 16.12.2008. u 09:41

 

... ... ...

 

Sonet XIslika1b.jpg

                     Gladan sam tvojih usta, tvog glasa, tvoje kose

             i tako gladan lutam ulicama sasvim tih,

       hleb mi ne daje snagu i uznemirava me zora,

danju osluškujem žubor tvojih koraka.

 

Izgladneo sam za tvojim

 
2008-12-15 19:00:34

sponzorušin bluz za mikijem

marco_de.manccini RSS / 15.12.2008. u 20:00


šta da radim kada miki
blizu nemash onoliki

stan, auto i šofera, 
vikendicu, rasnog kera

u duši ti i ne fali
al' ti miki mnogo mali

mali konto, malo nula,
mala kola, stara, trula

nije moje srce čelik
samo miki hoću velik

velik bazen, garderobu, 
plus nakita punu sobu

'nako si mi jako slatak
šteta miki shto ti kratak

kratak odmor stvarno imaš
još ti kažu kad uzimaš

devojačkoj mojoj sreći
treba miki mnogo veći

veći provod, osvesti

 

 

blejach92 18:31 12.12.2008
Prvi! Preporuka na nevidjeno. Kad je tvoj blog u pitanju nema nikakve potrebe ni da se chita.

blejach92 18:39 12.12.2008
Eto prochitao. Odlichno! Naslov "Moja najveca greshka u zhivotu" tako slikovito kazhe sve. Jedva chekam sledece blogove i ne sumnjam uopshte da cesh se, kao i uvek, nadmashiti.

blejach92 18:53 12.12.2008
Nemoj da ne navratish kako smo se dogovorili. Sve pripreme su zavrshene. Komshijama sam obecao da ce sve biti za pamcenje i preprichavanje - najveci

 
2008-12-07 01:59:21

Kako je Kinez ucio hrvatski...

topcat RSS / 07.12.2008. u 02:59




Postoje ljudi koji su pravi antitalenti za jezike, sto ste sigurno imali prilike iskusiti ako ste se recimo u Italiji pokusali posluziti engleskim...postoje neki koji nauce jezik ali se ne mogu rijesiti akcenta, a ima i onih koji su nevjerojatno talentirani za jezike.

U ovu posljednju skupinu definitivno spada moj prijatelj Kinez, trenutno sa radnom i boravisnom adresom u Kanadi.

Kako su Azijati opcenito odgojeni da izrazito postuju tudju kulturu, tako je moj prijatelj odlucio obici Hrvatsku. Naravno, da ne bi bio samo "glupi turist" - odlucio je nauciti

 
2008-12-06 20:28:54

O'Keefe Lane

Avram Goldmann RSS / 06.12.2008. u 21:28

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar

O'Keefe Lane is located near the intersection of Yonge Street and Dundas Street in downtown Toronto.  The laneway itself was notorious for the buying, selling and use of narcotics.  Street level drug activity was commonplace in the lane.  Dealers and users lurked in doorways.  Often times they were dressed in a shabby way.  Literally hundreds of arrests for drug offences have been made in the area by the Toronto Police Service over the years. (R.v.P., Ontario Superior Court of Justice, Trafford, J. 2001, http://www.torontocriminallawyer.ca/rvp.htm)

Nekoliko godina posle mature (dve, deset ili četrdeset, svejedno) gledate fotografiju razreda u koji ste išli. Na fotografiji ćete gotovo obavezno primetiti jedno lice kojeg nikako ne možete da se setite. Znate da je to lice išlo s vama u razred, ali ne sećate se ni imena, ni osobe, ničega. Imena drugih školskih drugarica i drugova dolaze vam u sećanje lagano, prirodno, ali čije je to lice?

Kao što u grupama postoje ljudi koji su toliko neupadljivi da ih svi zaborave i niko ih se ne seća, tako i gradovi imaju svoje mračne kutke pored kojih ljudi prolaze a da u njih ne zavire, koji stoje nepomerljivo i čekaju da ih neko primeti, a to se nikako ne dešava. Međutim, kao što nas uči Walter Benjamin (Passagen-Werk), iz pasaža, prolaza, slepih ulica ponekad se može naučiti više o modernizmu, nama i modernizmu u nama nego od krupnih arhitektonskih projekata, blještavila urbanog spektakla.

 
 
2008-12-05 23:07:19

"Voodoo"

trener92 RSS / 06.12.2008. u 00:07

...Velika zahvalnost blogeru Kazezoze na odvojenom vremenu i sugestijama...

 

Opisujući...Claude Lévi-Strauss

"apsolutni , sveobuhvatni, nepomirljivi karakter dileme u koju je, po njegovom sopstvenom osećanju,

bilo zatvoreno čovečanstvo

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana