Ne podnosim ni konzerve, ni pritajene konzervativce, operu i operativce, gotovs i gotivce, gotovinu, otopinu, praznu binu i frazu pivce za živce, kad neko glumi sumnjivo lice, podgrejane pice i palice, neobrijane pice i ralice, skijice i ubice, raskopane ulice i zatvorene ptice, emisiju Vice i vice versa, pluripotentnost stresa, frižider bez mesa, pepeo na urni, večne i nepravedno optužene krivce, osim ako nisu dežurni

 

U stvarnom svetu ne postoje nikakvi likovi. Ne postoje ni događaji. To ne znači da je stvaran svet jedna beskrajna praznina. Znači da je jedan neverovatan sistem priča u koji proizvoljno projektujemo likove i događaje, kao kakve komentare Roršarhovih mrlja ili sazvežđa. Grupe zvezda su tamo gore, pa su tamo gore, ali sazvežđe je priča unutar našeg uma, ono ne postoji u stvarnom svetu. Po sličnom ključu razlika između svakog ponaosob i ostatka stvarnog sveta je samo ideja. Ne postoji zapravo razlika. Pripovedanje je suština sličnosti. Paradoksalno, da bi se pričala priča, mora se s namerom zaćutati. Valja se izolovati od svih priča koje se već neprekidno odvijaju unutar lobanja. Većina nas kompulzivno razvija nekakve priče svakog dana, tako reći priča samom sebi. Oni koji se drznu da takve priče pričaju naglas dobijaju naznake ludaka ili luđakinja. Jasno je da ako non-stop pričamo, čak i u sebi, ne možemo čuti šta drugi imaju da kažu. Na istom tragu prestajemo da razumemo i sopstvena kazivanja koja postaju zagušena i preglasana novijim i najnovijim narativima. Tako prestajemo da mislimo o priči i počinjemo da mislimo samo o pričanju. U neku ruku gubimo kontakt sa stvarnim svetom.
 
 
 
2020-06-15 20:11:04

Lusija Berlin - Život na VHS traci

horheakimov RSS / 15.06.2020. u 21:11

gošća autorka: Aleksandra Aksentijević

tekst preuzet sa portala bookvica 

 

 Često opisivane kao „autobiografske“, priče Lusije Berlin zaista jesu uzorno delo autofikcije, jer je nadgradnja pretpostavljenog autobiografskog predloška u toj meri uspela da čitaocu ili čitateljki zapitanost nad autentičnošću opisanih događaja brzo postaje najmanje zanimljiv sloj priče.

 

 

 
2019-12-25 18:59:13

DOĐITE, NEĆETE SE VRATITI (2/3)

horheakimov RSS / 25.12.2019. u 19:59

Sada već u panici, zamakao sam iza zavese. U mraku kulise, napipao sam kvaku i umakao utvari kroz vrata u slabo osvetljeni hodnik. U dubini nisam mogao da razaznam dokle se proteže. Dvoja, troja vrata bila su vidljiva. Pribrao sam se, ispravio i krenuo da osluškujem.

 

 
2019-06-21 21:00:56

SPUŠTEN

horheakimov RSS / 21.06.2019. u 22:00

gošća autorka: Ava Gotal 
 
 
Prolazak kroz ljude još uvijek mi pričinjava radost, čak i nakon stotinu godina spuštanja među njih. Poseban je to osjećaj; prolaziti kroz ljudsko tijelo upravo u najprometnijim ulicama dok su zaokupljeni žurnim koračanjem u raznim pravcima za koje se sjećam da su im od iznimne važnosti dok im ni na kraj pameti nije da nikakva važnost ne postoji i da što brže žure iz dana u dan, iz časa u čas, to su bliže onome mjestu od kojeg ih jeza podilazi - što me svaki put natjera u smijeh. Obično odaberem jedno lice koje napadno odaje unutarnje stanje jedinke, drugim riječima-osjećaje; ogorčenost, bijes, frustraciju ili, često, prazninu.
 
  
 
2019-07-11 15:03:10

11 DANA (7/11)

horheakimov RSS / 11.07.2019. u 16:03
dan sedmi
 
Spavanje mi se ustalilo na 4 do 5 sati. Svake večeri ostajem da radim na svojim novinskim istraživanjima duboko u noć a bez problema, i bez alarma se budim čim svane zora. Odmorna sam i da nisam sama sebi odredila ovaj eksperimentalni pritvor, otrčala bih, ne znam, negde. Propušteni pozivi su se nagomilali, poruke takođe. Odgovorila sam samo majci. Neko mi je dolazio na vrata, nisam otvorila. Do sada sam izgubila 4kg. Osećam kako mi se želudac smanjio. Stomak je prestao da mi krči. Bol od juče i dalje osećam, ali danas ga podnosim mnogo lakše. Popila sam skoro svu vodu.
 
 
 
 
2020-01-15 20:33:17

KRVAVI TRAG, BUDUĆI

horheakimov RSS / 15.01.2020. u 21:33
Mnogi od zemnih ostataka prošlosti danas govore
kakve su to gluposti nema se šta raspravljati
kasno je sada da evociramo vlažni san, smaknut je
izašli smo iz štampe, kolac je poboden, kanap privezan
manevarski prostor je smanjen
uronjeni u trivijalnim brigama, prespajamo veze
izvodimo bez dokaza, bez hipoteze
s ciljem da se uspostavi i održi fasada
koja će podneti sve glasove što bruje iznutra
davljenike bez slike
i jebeno sutra
 
 
 

Filigranski ne podnosim filistre, ćiftanje, prenemaganje i laganje prećutkivanjem istine, uprljane čistine i ine površine, površne ljude i nedovršene građevine koje propadaju, Patka Baju, Montija Bernsa i Miška, mudrost da glava ne boli od viška, pa da, zavisi čija glava i kog viška, one koji ne sumnjaju, koji se ne pitaju, sve pipače hlebova i sve drugo što pipaju takođe ne podnosim, FC Sion i novogodišnje lampione, protokole mudraca i šampione iz zone, još barem sto kuraca, morone i vito rebro, kone i komšije, kad neko ne zna ni dugme da ušije, šije i vratove, spratove iznad sedmog, u stvari sve iznad sedmog osim ako nije nebo

 

Ne podnosim osobe koje o sebi govore u trećem licu, treća lica, posrednike, predsednike, izgrednike, poslanike, ofrlje i krlje, Meblo fotelje, kada neko neprestano melje, kada neko neprestano melje bez obzira da li još neko govori, gore od gorih, proliv, povraćanje, proliv i povraćanje simultano, simulacije i stimulacije, izostanak erekcije i druge izostanke osim ako nije izostanak inspekcije i GO stranke, oni ako bi mogli na duže da izostanu ne bi bilo zgoreg

 
2017-02-12 14:02:17

Smisao

kosta.babic RSS / 12.02.2017. u 15:02

 

 

Kako ću sam protiv prirode?

Kako ću sam protiv genetike?

Kako ću sam protiv sebe?

 

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana