Mjenjamo muzički kurs za 540 stepeni i vozimo pravo u ralje estradne ale ...na sopstvenu odgovornost :)
Nemojte da vas početak zavarava, Pošto nisam u stanju da napravim autentični folk zvuk, krenuo sam sa nekom neutralnom klupskom svirkom, al kad Bezumna Kuma (moj alijas i dobar drugar) preuzme mikrofon stvari će doći na mjesto...svoje ili tuđe - stvar izbora.
Vodeći računa da ne zakasni, Milan prođe ponovo kroz međuprostor gde je maločas, pre nego se upristojio u toaletu, odmah iza Vidoja, rasterao bagru šibicarsku, i poče da prebira po mozgu o svojim dnevnim planovima. Imao je sastanak sa Hakalom, koji mu je obećao, za, kao kontra uslugu, brzi prijem kod doktora Šapića, otkriti veliku tajnu koja mnogima izmiče. Od same pomisli na dogovorenu trampu, Milan se opet naježi, kao i kad su se prvi put pogodili. Dogovor je bio da se nađu u jeftinom restoranu.
My chimp is champ among all others chimps on the shoulders.
My chimp is champ of this wicked game.
He can band The Rule
He can make you fool
But the most of d days he just wann't to play. No play, no more
I'm sitting alone, singing to Moon.
He just smilin' on my sad night tune.
Night is so quiet, my song even more.
But I am not alone as I was before.
Moonpower in midnite hour, keeps me alive through hard night
Like Ingemar Stenmark, I make slalom through night.
Night is my kryptonite. With all that drama, sex&fights.
But DJ bring me remedy.
Hey Mister, with Sound System -
Fill this space with THE BASS!
They said - You live once.
But you die twice.
First time was when you saw her eyes.
Love is murder. But a quiet one.
Love is murder without knife and gun.
Love is a murder, but I still live for love.
I am a self killer with my loving one.
We are livin' in simulation.
We are taking stimulation. Just to go on. Just to don't fall...from the track.
We are livin' in simulation. With a lot of turbulation...of a fake reality from my fake personality.
We are lost.
On the cost
Of a desert island...in the promised land
Milan se probudio pre alarma/radija koji će za koji minut da zasvira sa zvučnika iznad kreveta kao kakav kuhinjski brass band. Zurio je u kvaku i podešavao svoj okulomotorni aparat, zoom in, zoom out. Kada je postao zadovoljan svojom optičkom moći upotrebi istu da locira cipele. Brže bolje skoči po njih jer ako stigne da izađe pre muzike veće su šanse da red pred toaletom bude manji. Hitro dohvati kvaku koju je do malopre nišanio i izađe u iznenađujuće praznjikav prostor. Vrati se korak dva po neseser sa toaletnim priborom i izleti u hodnik. Pred toaletom je bio samo jedan sveti otac koji je neočekivano brzo svršio. On uđe i zaključa vrata za sobom. Pusti vodu i uključi svetlo iznad ogledala koje jedva da je dobacivalo do 2000K pa je sve odjednom postalo žuto, dosadno i isprano. Njegovo lice, koje je počeo da razgleda, ne samo da je ostarilo od kada se obreo ovde, nego se i oteglo, izgubilo na aktuelnosti kao suši i avokado ili trap music i autotune ili roze kravate i šarene čarape. Neke druge stvari i nekakva druga lica su postali trendy, ali sada da ga neko pita koje i kakva, ne bi znao da objasni. Tako je ovo mesto delovalo na njega. Čekao je koji minut ne bi li mu se javilo, slučajno, ali pošto je i dalje stajao bez ideje, izađe iz sopstvene stupice, na brzinu opra zube i lice, spakova se i pođe nazad kod sebe.
No complain, no explain. Maybe this's just not your game, maybe another'll be the same. No complain, no explain. That's just nature of the game, no one promised you fair-play. So, get out, or stay and play. They will come anyway
jedno ćirilično izdanje u skladu s blagdanima (mislim pismo, ne baš i pjesma :))
mislim da tekst dovoljno razumljiv, pa ga neću ekstrakovati