2022-12-01 22:58:29

KRAJ KOLOVOZA (7/11)

horheakimov RSS / 01.12.2022. u 23:58

                                             ZVUCI TIŠINE

                                                       IV

 

 

Uzela sam bolovanje. Sve što sam radila je spavala i mislila o njemu. Kačila sam se za sećanje na život među jastucima na njegovom kauču. Svakodnevni život koji smo nekad imali, osećaj doma, koji mi se nikada nije desio ni pre ni posle na taj način. Pesme o tišini koje odlaze u fade. Gonjena jebenim genima o samoodržanju morala sam da budem sebična. Da ne kažem glupa, ispala sam neuka.

 Strast i netrpeljivost, dođu i prođu. Nekada potraju duže. Mnogi glumci igraju u takvoj predstavi, samovoljno. 

Da li da budem kao oni ili da budem sama? 

Drugačiji ugao posmatranja bi učinio da progledam.

 

 

 


 
2022-11-23 22:54:13

KRAJ KOLOVOZA (6/11)

horheakimov RSS / 23.11.2022. u 23:54

                                           ZVUCI TIŠINE

                                                      III

 Vozim se da imam know how iako nikad nisam bila u sličnoj situaciji. Imam čudno poverenje u tebe, to je verovatno intuicija. Opet mi nedostaje snimak, video tutorial, kako se ovo rešava. Mora da je neko nekad upao u sličnu podelu. Možda sazvežđa da konsultujem? Siguran put da skliznem u vradžbine. Moglo bi da bude opasno, sama u autu sa nepoznatim muškarcem, jedva da smo nešto pričali sinoć. Tek da smo samo plesali kako sam predlagala. Zaintrigirao si me pričom o sinopsisu mog romana, gde me čeka zamka, koji su mogući ishodi… Ako upadnem u nju tokom pisanja i ne izvučem se, to će biti naša mala tajna. Sva tri dana u zamku, od kad si me sustigao na jednom od hodnika, da mi skreneš pažnju na sebe, postali su naša mala tajna. Verujem ti iz meni neobjašnjivog razloga. Niko neće znati da se ovo među nama desilo. Ni sama ne verujem, zato ti pišem ova pisma. 

 

 

 
2022-11-15 21:23:46

KRAJ KOLOVOZA (5/11)

horheakimov RSS / 15.11.2022. u 22:23

 

                                            ZVUCI TIŠINE

                                                      II 

 

Kroz hodnike zamka, oborene plafone i minijaturne prozore, tama, stara prijateljica, traži me, hoće da popričamo. Videla sam tvoj e-mail i odgovorila odmah. Pokupim te za pet minuta i idemo napolje ali imam conference call, tako da smo limitirani. Izašli smo na sunce. Menjam naočare, tvoje sunčane su ti još uvek okačene o kragnu. Silazimo ka jezeru gde su svi koji su došli autom parkirani. Uz brdo se muči biciklista koji ima ekstremno dugačku bradu i fluorescentne bisage. Poslednji put se obrijao kad je krenuo na ovaj cikloput, pre deset godina, kažem. Mogla bi brada da mu se upetlja u prednji točak, i da tako okonča, nastavljaš. Smejemo se do suza. Oko nas je tišina.

 

 

 
2022-11-05 02:18:00

KRAJ KOLOVOZA (4/11)

horheakimov RSS / 05.11.2022. u 03:18
                                                                
                                                    ZVUCI TIŠINE
                                                               
                                                                I
 

 Kasnim sa nekim analizama prema planu projekta i moj šef će popizdeti ali ne mogu da prestanem da slušam dva mekana glasa stopljena u savršenu harmoniju. Glasove tako različite mimo muzike, nekad netrpeljive, nekad tako udaljene, posvađane. Pa opet, dva glasa krajnje komplementarna, koji na snimku razumeju jedan drugi, utisnuta u klisure vinila koji sam pronašla ispod tezge. 
Svako jutro, sretnem u ogledalu devojku koja me pita šta ti radiš ovde? Pronalazim svoje prethodno ustanovljene motive kako isparavaju kao magla u kupatilu, lepe se za staklo, kondenzuju i slivaju, nekad i bez traga.
 
 
 
2022-10-29 00:19:12

KRAJ KOLOVOZA (3/11)

horheakimov RSS / 29.10.2022. u 01:19

                                        TIHI NAČIN 

                                               III

 Sa mog sedišta, polja sa malim izolovanim šumama, nestaju brže nego kolovoz, brže nego što mogu da nabrojim sve njihove osunčane boje. Dolazim u zamak. Leto ima nešto čime farba, polja, gradove, ljudsku kožu. Ležimo u tom polju, na padini između dva simbolički udaljena toponima, oboje znamo da je kroz nekoliko sati kraj. Ali svejedno plutamo. Slažemo se da je u tebi upisano da ne živiš tamo gde si rođena i da bi u svakom paralelnom univerzumu otišla od kuće. Meni se adresa nije promenila od rođenja. Imam sačuvanu i prvu prijavu boravka. Letnji datum. 

 

 

 
2022-10-25 10:18:05

Pod utiskom

mikele9 RSS / 25.10.2022. u 11:18

On je bio snažan i naočit muškarac. Levo oko mu je bilo plavo a desno je gledalo u prošlost. Imao je kovrdžavu bradu kao Hamurabi a glavu je brijao te se caklila kao pun mesec nad Ohridskim jezerom. Bio je obučen u vuneno odelo satkano od snova stada ovaca sa Durmitora. Vunene čarape su mu bile u dubokim čizmama. Pred njim je stajala njegova izabranica, njegova ljubav. Ljubeći je, svojim čeličnim jezikom polomio je ogledalca u njenim očima. Slomljeni staklići pali su na pod između njih i pretvorili se u proso. U isti mah doletelo je jato vrabaca sa Bosfora i počelo da zoblje proso.

 
2022-10-19 21:49:56

KRAJ KOLOVOZA (2/11)

horheakimov RSS / 19.10.2022. u 22:49

 

                                      TIHI NAČIN

                                               II 

Koristim knjigu vrednu pomena, još uvek umotanu u šuškavi papir, poklon dobrodošlice prvi put kad si dolazila, da se zaštitim od najavljenog pljuska. Tvoja jakna je možda vodootporna ali ćeš kad dođemo u stan presvući pantalone. Učimo na greškama, najbolje na sopstvenim. Pratimo korake unazad, rekonstruišemo. 

Više se ne plašim da rane neće zarasti. Ako strah ipak krene da se pomalja, puštam snimke preleta preko mirnih vodenih površina ili malih izolovanih šuma u poljima, gde se jedino čuje zvuk vetra i vode, vetra i lišća. Memorišem te prizore i zvukove, sutra kada ne bude konekcije.

 

 

 
2022-10-11 21:57:25

KRAJ KOLOVOZA (1/11)

horheakimov RSS / 11.10.2022. u 22:57

                                   TIHI NAČIN

                                             I

 Iako mi nikada nisi bila neophodna, iako si mi često donosila samo bol, bio sam na kolenima, jeo te i hranio te, gubio nekad čitav jedan dan, da te nasmejem. Svet koji si vukla za sobom bio je tako jasan, kristalan, da nisam mogao da te ne uzimam za ozbiljno, daleko bilo da te prezirem. Dobio bih, katkad, bitku ali bih uvek gubio rat.

            Ptice beže preko ekrana neba, ostavljaju prazninu za mrak. Kiša prati. Kao kletva si, koja ima ime. Ana budi mi rana. Bila si u stanju da izmišljaš tokom čitave noći, pored uključenog i mutiranog TV-a. Tako bismo ostali budni do jutra. Opijena sobom, ali ne u pežorativnom smislu, bila si raspoložena da se posle posla viđaš uvek sa nekom drugom prijateljicom. Uveče bi se vratila, ne bi me ni poljubila.

 

 
2022-10-11 16:41:42

Voleo bih da ume

Spiridon RSS / 11.10.2022. u 17:41

 

 
2022-09-23 21:25:19

POSLEDNJI DAN (red version)

horheakimov RSS / 23.09.2022. u 22:25
 featuring IVANA BOJČIĆ
 
 7.1.2049.

 dan 378.
 
Popio je i poslednja dva deca čiste vodke. Rusija mu je izlazila na pore, bazdio je na kilometre i ovo mu je bio poslednji dan na ovom usranom mestu. Poslednja tri meseca sam, buljio je u plastiku od šatorskih zidova. Jebeni DiCaprio i Climate change is real. S poslednjim glečerom istopiće se i njegova profesija. Pocepao je dopis na kojem pisalo da je ukinuta i ova poslednja istraživačka stanica na Arktiku.
 
 
 
 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana