"Sasvim je jasno da je ludilo fenomen urođen svakoj dubokoj manifestaciji umetnosti."
Đorđo de Kiriko [Giorgio De Chirico],
časopis „Valori plastici", Rim 1919.
"K L I K !"
Nepoznata država. Nepoznat grad. Radna soba u jednom stanu u višespratnoj stambenoj zgradi u ulici nepoznatog naziva. 03:16. Petak. Nepoznat mesec. Nepoznata godina. Prostorija je, čini se, u kreativnom neredu - na radnom stolu su papiri, olovke, pita s mesom, otvoren jogurt u flaši; tu su i stolica, police za knjige, niski stočić i trosed. Na trosedu upetljan u kablove laptopa, skvrčen spava bloger. Na drugoj strani ćelav, nabildan i namršten čovek u ranim četrdesetim, odeven u crnu kožnu jaknu sedi na radnoj stolici u uglu sobe. U jednom trenutku ćelavi pogleda na sat, ustane, upali svetlo i otvori prozor. Bloger se probudi, ugleda ćelavog i ukoči se. Šok. Na licu mu se vidi da u tom trenutku nije u stanju da prozbori niti jednu jedinu reč - prosto zanemi od straha. Kroz otvoren prozor čuje se kako, negde dole, na ulici ispred zgrade, gradska komunalna služba prazni ulične kontejnere za smeće.
Znate li taj citat? Ja se od njega naježim. Tihom objašnjavaju da bi neko ionako spasio most da to nije pokušao on. Jeseni 1998. godine bilo mi je žao mene, kao načitanog, mladog, pametnog, talentovanog i to, da poginem, a još više mojih papira, dokaza, blaga, u sobi i na tavanu, kao, kad bi nešto palo na njih, pa izgoreli. Do prve bombe koja je zaista pala na Srbiju više mi ničega nije bilo žao. Do tad sam već bio nepopravljivi optimista kakav sam ostao i do danas.
A u međuvremenu sam čitao još.
...(ni) nebo (nije) je granica ...
nebuloza 1 ... ? 2 ...?
Ovako je to u priči ( mašti ...
«Tata je zaspao sad možemo slobodno da pričamo.... Šta si ti Laki hteo da predložiš? (Aksentije)
... na prethodni blog ....
u stvari ... ovaj blog je nastao samo kao dobar razlog da slušamo muziku, naravno ko je raspoložen
"Važno je, možda, i to da znamo
čovek je željen, tek ako želi.
I ako celoga sebe damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaćemo, tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.
Mika Antić
......sreca_srneca.......
" Nisam te zaboravio....
Bits...
Već nekoliko dana ili nedelja prošlo je u mojoj ćutnji ovde na blogu, pa sam se baš čudila kako to naiđe. Neki dan pred san, pala mi je na pamet divna ideja za post na blogu. Htela sam da skočim i utipkam osnovne teze, tagove, ali sam se uplašila da ću se rasaniti. I onako je bilo kasno. Već sledećeg trenutka zvonio je sonofabitch od sata. Bilo je jutro, a od moje ideje nije ostalo ništa. Neka, tako mi i treba, ali doći će, vratiće se, znam o kome i čemu sam mislila, i kako sam rekla sebi...baš si ovo lepo složila, sister! No, ta