da, da.
to je čovek koji poznaje stvari:
zoran djordjević,
one of us.
Prvo da sasvim razjasnimo jednu stvar, da li je tzv. parada ponosa bila legalna ili ilegalna? Ako je bila legalna – a jeste – tu se za civilizovanog čoveka svaka priča završava. Svako ima pravo da koristi sva svoja ustavna i zakonska prava, pa i homoseksualci, a stvar je države da spreči ma koga u nameri da ma čija prava osujeti.
Svako ko se složio, makar prećutno, s tim da neko gvozdenim štanglama i bejzbol
Gost: Anonimni_autor
Mislim, već i vrapci na grani znaju da je Anonimni, u stvari, moj dragi Žmu, koji je, evo, napisao neku vrstu prequila "Vilinskoj sagi". Pa eto, dok ne nađem vremena da se pozabavim sopstvenim beleškama i pisanijama, kačim malo njegovih.
Dakle, kako je i zašto došlo do saveza između Džilova i vilenjaka i zašto je I.M.I.R krenuo ka Teri...
Kao i ranije, idemo polako, deo po deo...
NEVOLJE NA LEDENOM MOSTU
U jednoj od bezbroj kula koje su se izdizale nad prelepim vodenim vrtovima Bororovog dvorskog kompleksa u Zaparu sedeo je Geltazar Gator, car Evelona i zaštitnik svih elfima naseljenih oblasti koje su se nakupile tokom skoro dve hiljade godina kosmičke ekspanzije njihovog rodne planete.
Sivo praskozorje hvatalo se iznad stare šume. Pramenovi magle vukli su se oko grmlja i drveća obraslog bršljanom. Spoljni deo vreće bio je prekriven kapljicama rose, kao i sve oko nje. Frija polako otvori oči. Udobno smeštena u toplini perjanog uloška nije se pomerala. Neko vreme ležala je tako, udišući čist, hladan vazduh, glave naslonjene na Unin obraz. Onda se lagano pomeri, trudeći se da ne smeta počinku devojke uz čije se telo celu noć grejala. Te noći nisu izvodile nikakve golicave igre, bile su suviše umorne, i psihički i fizički. Prespavale su kao zaklane i verovatno ih ni bitka koja bi se vodila ispod krošnje njihovog drveta ne bi probudila. Tamnokosa polako uspe da okrene glavu u drugom pravcu, bez mnogo tumbanja u vreći.
gost autor: ecce-florian
"....trebalo bi da se objavi 17.05. zbog propisa"
..................................
Odgovor glasi da se našem biraču glasačkim listićem pruža prilika da učestvuje u jednom činu masovne podrške. Ne smatraju svakog dostojnim ove prednosti - tako u listi sigurno nedostaju imena bezbrojnih neznanaca od kojih se regrutuju nove vojske robova.Birač,stoga,obično zna šta se od njega očekuje.
Utoliko su stvari jasne.U meri u kojoj se razvijaju,diktatura slobodne izbore zamenjuje plebiscitom.Ali obim plebiscita prevazilazi onaj isečak koji su pre njega zauzimali izbori. Izbori čak posaju jedan od oblika plebiscita.
Žmu mi je naredio da vam uputim javno izvinjenje zbog velike pauze u kačenju nastavka... Šta da kažem? Ne postizavam...
Pošto se velikom zmaju naočigled svih vratio optimizam, veliki majstor Leliksa odluči kako je sada pravi trenutak da zatraži uslugu od smaragdnog trona. On polako priđe caru i obrati mu se ispod glasa:
- Ja sam, u stvari, pored ovoga, došao i da vas nešto lično zamolim, imperatore -
З О Р Њ А Ч К А Е Р Г Е Л А
или
дневна историја у неглижеу
Otprilike četiri sata docnije Teng Ring se, praćen jedinim svojim sledbenikom, probijao kroz masu elfa približavajući se glavnoj tribini sa koje je carski par posmatrao pobedničku paradu. Prošli su kroz sistem podruma u starom gradu, koji su većinom bili povezani još iz vremena drugog carstva kada se Zapar zvao Ogor i preko dve hiljade godina bio najveća i najneosvojivija tvrđava, te su tako izašli iza svih zapreka i tačaka provere koje je imperijalna policija postavila. Hor Kor je zajedno sa svojim pokojnim bratom odrastao u tom delu grada i znao sve te prolaze, kroz prastare podrume i neuređena unutrašnja dvorišta velikih zgrada, kao svoj džep. Dva puta su na kritičnim mestima morali da upotrebe jedini preostali gorionik ali, samo za njegovu pravu svrhu, a i to sa veoma reduciranom snagom.
Jeste, ova glava je baš dugačka... Al' dobro, idemo dalje.
Kao što ste navikli, četvrtak je, pa se družite sa anonimnim_autorom.
Ove nedelje možda i više nego sa mnom - vrćem se u krevet da lečim prvi grip ove godine, al' o tome kad se dignem na noge.
Usput, možda ste primetili prošle nedelje - prilično je savladao odgovaranje na komentare. Stoga, samo napred, ćaskajte, a mene čekaju moji čajevi.
U podne je stigao pred mračan zid drveća. Tu sva njegova hrabrost klonu i on stade kolebajući se. Na žalost odluka je mogla glasiti samo „dalje", i on je donese, mada mu je to bilo teško kao da je nožem kidao sopstvenu dušu. Srećom po njega, na samom ulazu u Astar naiđe na jednu grupu veselih vilenjaka koji su dolazili sa jugozapada, i oni mu se ponudiše da ga odvedu do Vilin-kralja. Terin se opusti. Prosto mu uopšte nije bilo jasno kako je do malopre mogao toliko da se plaši tih ljubaznih stvorenja i njihovog staništa.