Gost autor: St.Jepan
Vidim, i ovde će morati ONAJ početak.
To jest, ovaj početak:
Jednom davno, toliko davno da više nije pristojno toga se sećati, sedeo sam povazdan tamo „U Tomaša", i sedeo tamo „U Černeho Vola", pijuckao naizmence tamno i svetlo, čituckao naizmence Nerudu i Hrabala, i crtkao, žvrljuckao, šrafirao, najčešće crnom hemijskom, po kartonskim podmetačima za pivo.
Poklanjao sam te svoje praške tlapnje neznankama i neznancima koji su naše slučajno sedenje želeli da imaju za uvek. Rado sam poklanjao, znao sam da će tako i delić mene biti negde za uvek.
Stizale su krigle, stizale kobasice i pivni sir, govorili se jezici koje sam znao i jezici koje sam, gle, odjednom odnekud znao...
Ona kreće u sedmi razred, on u prvi. Ja ponavljam opet.
Zamolila sam je da mi napravi spisak potrebnih stvari za novu školsku godinu. U jednom primerku, napismeno.
Dobila sam ovo. (podsećam vas da ćemo osnovni komplet knjiga dobiti besplatno:)
Stvari koje mi uništavaju život...(prim.prev. ništa nisam ni dodala ni oduzela, uključujući i ovaj poetski naslov)
Gost autor: st.jepan
„Ne, Ilija, luda adžamijo, tebe hoće Arap prevariti!“
Mislim da ovaj potresni stih iz "Bolanog Dojčina" sjajno paše uz potresnu priču o Beogradu na vodi.
Šešelj u koži, dolazi mi Šešelj,
Šešelj u krznu, dolazi mi Šešelj,
Mislim na mladost, i mislim na trud,
Mislim na Zemun, na metak, i sud.
Vidi da nije možda stig'o Šešelj,
Traži i naći ćeš u meni trulu vlast,
Gore u meni je bujica reči,
Dole u meni je Ukrajina...
* (Pravi razlog za postojanje četrdesetosatne radne nedelje)
Piše: Dejvid Kejn
Preveo (na brzinu): Bili Piton
Dakle, ponovo se nalazim u svetu zaposlenih. Pronašao sam dobro plaćen posao u mašinskoj industriji, i kao da mi se život vraća u normalu posle devet meseci koje sam proveo putujući.
Budući da sam tokom tog perioda živeo sasvim drugačijim životnim stilom, iznenadni prelaz na radnu satnicu od 9 do 5 razotkrio je nešto u vezi s njom što mi je prethodno promicalo.
Civilizovanost društva i uspešnost države se mere po tome koliko su sposobni da pomognu najslabijim svojim članovima. Koliko nisu gluvi na pozive u pomoć teško bolesne dece. Ne one dece koja mogu da se izleče, nego one koja neće dočekati da porastu, za čiji svaki dan života i svaki tren bez bola se bore njihovi roditelji.
"Teško bolesna deca umiru polako i nikoga nije briga.
Rečeno im je da se nečinjenjem dešava tiha eutanazija dece . Ove godine ih je umrlo nekoliko",
kaže Majka, kleinemutter i još jednom poziva u pomoć:
Uz saglasnost autora, objavljujem u celosti otvoreno pismo koje je Jona Tibor, gradjanin Republike Srbije, uputio Ministru spoljnih poslova Jeremic Vuku.
Pitanje za gospodina Ministra inostranih poslova Vuka Jeremica. Ili dva.
Postovani gospodine Ministre,
u nadi da ce te mi oprostit sto Vam u svoj svojoj dokonosti i konsekvetnoj dokolici oduzimam dragoceno vreme oseticu se slobodan
Juče, ili kao da je bilo juče
Autor: gorran2
grad iz bajke u kojem smokve rastu kroz prozore |
Ovaj put neću o ratu. Nego o zaljubljenosti.
Neću o tome da je na jučerašnji dan pre 66 godina oslobođen Mostar. Jer, nema tu bog zna šta. Ratna operacija poput mnogih. Osmi dalmatinski korpus je, kao i obično, gazio sve pred sobom. Ovaj put ojačan 29. hercegovačkom divizijom.
Gost autor: Jelena Tinska