gošća autorka: Aleksandra Aksentijević
tekst preuzet sa portala bookvica
Često opisivane kao „autobiografske“, priče Lusije Berlin zaista jesu uzorno delo autofikcije, jer je nadgradnja pretpostavljenog autobiografskog predloška u toj meri uspela da čitaocu ili čitateljki zapitanost nad autentičnošću opisanih događaja brzo postaje najmanje zanimljiv sloj priče.
- naucio me nikola jedan vic ali ima ruznu rec. da ti pricam?
gošća autorka: Aleksandra Aksentijević
tekst u celosti prenesen sa portala bookvica
Nameru Svetlane Slapšak da napiše roman o političkoj dimenziji ljubavi, naročito telesne ljubavi, možemo smatrati samo delimično uspešnom. Njena je priča uzbudljiva i privlačna, a detalji i putopisni opisi antičkih spomenika i grčkih pejzaža efektan su i uspeo vodič na književno putovanje. Ono što neizbežno razočarava jeste to što kao samosvesna, izgrađena i nesumnjivo feministička autorka, Svetlana Slapšak daje jedan u konačnici ipak stereotipan prikaz ljubavnog odnosa, koji se neizbežno završava heteronormativnim životom u dvoje, u egzilu, daleko od umirućih socijalizama i njihovih kasnijih posledica.
Svetlana Slapšak, Škola za delikatne ljubavnike (Laguna, 2018)
Dugujem objašnjenje:
Sad bi trebalo da sledi XI glava Vilinske sage koja se zove Umetnost ljubavi i bludi. Međutim, bojim se da je malo isuviše eksplicitna, te je, po cenu da me proglasite najvećom konzervom na blogu, neću okačiti. :P
Zarad kontinuiteta priče - pošto je Frija izobjašnjavala (u detalje) Un i Kjuu svoja prva ljubavna iskustva, i pošto su se posle zabavili večitim snom svih muškaraca, u troje, došao je red na Kjua da ispriča o svojoj prvoj ljubavi.
Sledi sledeća glava, t.j. Kjuova priča...
EDIT;
AA (Anonimni Autor) me je zamolio da vam prenesem da će, ako nekog interesuje XI glava, istu poslati mailom. Zarad daljih informacija, javite mu se na pp. :cvetic:
gost autor: drzurin otac
Neki siromašak danima sjedio skrštenih ruku razmišljajući kako da se ratosilja bijede i siromaštva i prehrani čeljad, ali nikako da nađe rješenje niti, pak, da ga ko upita: „Aman, bre, čovječe! Što tu danima sjediš – koji ti je đavo?“
ARHIPELAG je objavio DNEVNIK JEDNOG GRAĐANINA i sledi reč o knjizi koju reče LJUBOMIR ŽIVKOV ...
OKUPACIJA U HILJADU SLIKA
Pomisliš, umoran, da su svi tankoćutni ljudi zaćutali kao Andrej Rubljov, da su svi odvratili pogled od okupiranih, upropašćenih, srušenih ili unakaženih delova Beograda, kad, nadleće prestonicu duh, da kažemo
portret uslikan sa pločice u kupatilu
gost autor: anfieldroad
Ako prihvatimo da su sva ova umetnička dela nastala slučajno, bez namere i bez autora (ne računajući oštro oko koje ih je izdvojilo iz mnoštva) onda bi taj smer mogli da nazovemo slučajnom umetnošću. Ali, kako to ne zvuči bogznašta, ja bih predložio da to prevedemo na francuski jezik, inače jezik umetnosti. Dakle na francuskom - slučajno je "PAR HAZARD", pa samim tim predlažem naziv pravca hazardna umetnost ili hazardizam (odnosno - HAZART, prim. docsumann).
gošća autorka:Slavka Vlalukin
tekst u celosti prenesen sa portala bookvica
Unutar svakog pripovednog toka, autorka prepliće prošlost i sadašnjost svojih junaka, i tako priču dece iz porodice Gold vezuje u univerzalni narativ koji pokušava da pronikne u suštinu života i otkrije koliko su naše odluke uslovljene našim željama, a koliki uticaj imaju slučajnost, sudbina i očekivanja koja nam stvaraju porodica, klasa, nacionalni i etnički identiteti.
Kloi Bendžamin, Besmrtnici (Booka, 2018)
Pa, da privedemo kraju i ovu glavu.
Autor je trenutno negde na slavama, ali je, naravno, poslao pozdrave svim svojim vernim čitaocima.
Dok su odmicali hodnikom od Otolfove trpezarije, Frija primeti da se na Kjuovom čelu kupe graške znoja. Vilenjak je hodao uspravno, kao da ne oseća nikakvu bol zbog svojih slomljenih rebara.
Tamnokosa ga upita:
- Šta ti je trebala ona predstava sa sveštenikom, kada si ranjen i bilo bi ti mnogo bolje da si odmah posle dvoboja otišao? -
s osobitim zadovoljstvom predstavljam vam radove moje drage prijateljice - priganice.
mozaik od živih mušalja