“Kupujte kod nas da bi ste zaradili!”
Zarada u ovoj reklamnoj poruci ima smisla samo ukoliko je kupovina obavezna stvar. Naravno, logicnije bi mozda bilo reci: kupujte kod nas da bi ste ustedeli, ali glagol stediti je za potrosacko drustvo prava anatema.
Nema goreg kad covjek nema od cega ustediti, ili nema od cega da kupi osnovne namirnice, ali da li je sva sreca danasnjice stala u rijec “shopping”. Za ekonomiste dvojbe nema. Potrosacko drustvo je produkt, ali i neophodnost globalne ekonomije.
O tome kako je sve pocelo tj. odakle je krenulo, postoji li ozbiljna alternativa potrosackom drustvu, iz svog ugla, pise
Drug Clan
gost autor: moj tata :):)
(za jedan nestali svet, sa severoistoka Like)
Krajem 60-tih godina dva vršnjaka iz sela Milan i Mirko razgovaraju u Milanovoj kući. Sede za stolom i vode usporen dijalog u glavnoj prostoriji. U toj sobi koja služi kao dnevni boravak odvija se život ukućana preko celog dana i leti i zimi: kuva se, greje i loži vatra u peći, dolaze, primaju se, sede i razgovaraju posetioci, komšije, seljani i gosti iz daleka.
Mirko, zbog niskog rasta prozvan Mirkić, a sa nadimkom «Oljevac», bio je omalen, živahan
Autor teksta, koji uz njegovu dozvolu prevodim i objavljujem, je Pol Majers [Paul Myers], profesor biologije na Moris Unverzitetu u Minesoti i aktivista FFRF [Freedom From Religion Foundation - Fondacija za slobodu od religije]. Tekst je deo prikaza konvencije te organizacije, odnosno opis nastupa Kristofera Hičensa na istoj, pre tri godine.
Taj događaj je bio slabo medijski pokriven, što je sasvim logično - ateizam i nije neka vrednost koju će mejnstrim mediji promovisati u zemlji koja na nočvanicama ima odštampano In God We Trust. Osim toga, da je bio, možda bi gospodinu Hičensu, čisto pristojnosti radi, bio sužen [medijski] prostor na kome može da prosipa svoje otrovno ratno huškanje, koje, videćete iz teksta, ide do promovisanja genocida.
Dragi blogeri, moj gost na blogu kolega bloger Uroš Voždovac:
Убунту је етичка идеологија из Јужне Африке уредсређена на међуљудске односе и везе. Реч потиче из Зулу и Ксхоса језика. Убунту често виђен као традиционални афрички концепт се сматра једним од темељних принципа нове Јужноафричке републике и повезан је са идејама Афричке ренесансе.
Ili, neevropejstvo evropskih firmi i zašto imam potrebu da se tuširam
nakon kontakta sa kompanijom Telenor
Piše Aleksandar Karišik
Kako sam došao u situaciju da se tako osećam? Naprosto, tako što sam
potpisao ugovor sa Telenorom u Srbiji, uljuljkanom u opšte poslovne
manire i moral koji, na moju ogromnu žalost vladaju mojom zemljom.
Pošto se u naznakama nazire patriotizam, pokušaću da budem jasan i po
tom pitanju. Ja nisam patriota, ali volim ovo odakle sam potekao i duboko sam ubeđen da se domovina brani lepotom i znanjem i lepim vaspitanjem...
AleXandar Lambros
Sa posebnim zadovoljstvom ponovo ustupam prostor Florianu - za akciju koja svakako zaslužuje pažnju.
Ako ste jedriličar a približava se 1.maj najverovatnije nećete imati dilemu gde ćete biti u Srbiji za Prvomajski uranak. Tradicionalno, Palić nakon onih uskršnjih, otvara sezonu regata sa većim koeficijentom (za nejedriličare – ako takvih uopšte ima, to bi uslovno rečeno bilo takmičenja na kojim se plasman više boduje zbog težine regate).
I ove godine jedrilo se u klasama od optimista, lasera pa do fina i 470- ke. Prvi dan je po lepom vetru odvoženo tri trke čima je regata već proglašena uspelom (tri trke je minimum za punovažnost rezultata regate). Drugi dan je prošao bez vetra, a trećeg sa slabim vetrom - tako da je odvožena samo još jedan trka.
Гост аутор : razmisljam
Бакица, типична комшиница из краја заглављена у неким прошлим временима, забрађена, у дебелој ручно плетеној прусли, како би рекли моји на салашу, истрчала је из своје авлије у хладан и влажан сумрак, јер јој је зафалила нека ситница из оближње продавнице. Пред улазом је на трен застала, уредно изула црне кожне натикаче и само у вуненим чарапама закорачила унутра.
- Paaaa, ja na fakultet, tata, idem da se ispišem.
- Što ćeš da se ispisuješ, pa tek si počeo da studiraš?!
- Pa za ovih nekoliko godina ne može da se kaže baš tek počeo.
- Ma što ti je to, ajde ne gubi nadu, završićeš ga.
- Vidiš da mi ne ide. Rešio sam i ne pokušavaj da me zaustaviš.
- Dobro jado, kako 'oćeš. Samo da ti kažem, ti možeš da odustaješ kol'ko 'oćeš, al' deda i ja nastavljamo!!!
A sada kreće tekst mog gosta Miše