Udruženi zločinački poduhvat protiv srpskog jezika i nacionalne kulture počinili su:
Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”
Neće biti lako budućim biografima izvesnog Vesić Gorana, kad se budu prihvatili posla da ispišu njegov raskošni životopis. Ali, za takav poduhvat još ima vremena.
Tokom nedavnog putešestvija Istočnom Anglijom, prijatelj me je poveo u birding, u potragu za guskama, u zemlji koja je ptičarenje i izmislila. Moram priznati da se bolje osećam kada kažem da brojim guske, nego, recimo, da brojim patke. Naime, par zima sam proveo u timu koji je po Srbiji pratio seobe i zimovanje
Iz muževljevih mejlova:
„Puno sam vremena proveo u poslednje vreme analizirajuci seme nekih DAC-ova sa cevnim izlazima i raznim resenjima u digitalnom delu sa PCM1704 itd. (kazi ako hoces da ti posaljem linkove ...).."
Ili:
"Danas mi je stigao na popravku jedan dac (north star design model3 + upsampler) i prosto neverovatno, crko konvertor, i to BB pcm1716e..."
Inspektor Marković je slušao šta mu uzbuđenim glasom govori majka preko telefona:
"Odmah dođi kod gospođe Mice na Bulevaru, desila se provala. To je ona radnja pored krznara, krojačka radnja, broj 182, evo me ispred radnje, čekam te. Ona se, sirotica, zaključala u kući, nikog ne pušta dok ti ne dođeš.
"Zašto lepo ne pozove policiju i mi ćemo odmah doći i postupiti po prijavi? Zašto ti zoveš?"
"Ona nikako neće policiju, to mi je izričito naglasila, kaže da nije samo provala, u pitanju je i otmica i ucena. Nekog će ubiti ako vide policiju, zato je
Šest je sati, ali napolju je magla. Ptičarenje u magli i nije neki doživljaj. Da još rastežemo kafu? Ili da krećemo? Ipak, pobeđuje nestrpljenje da se zagnjurimo u prostranstva Južnog Kučaja, najprostranijeg masiva istočne Srbije i kraškog predela s najvećim kompleksom bukovih šuma u čitavoj zemlji. A šta je ovu “divljinu” očuvalo? Odsustvo asfalta. Iskustvo me uči, tamo gde ima asfalta, praktično nema ptica – a važi i obratno.
Pričao je na (slobodno) srpskom (na zaboravljenom srpsko-hrvatskom ustvari) odgovarao na pitanja strpljivo strpljenjem vojnika koji gleda sagovornika, gleda dakle (i pita se dokle će ovaj da lupeta/zapitkuje) , ponekad porpimi intonaciju čoveka koji se obraća nekome ko ne zna jezik ili tu nešto zamajava i ništa pod milim bogom ne razume.
Šalu na stranu. Šta Agim Čeku kaže o izrućenju Mladića, o ratu, o miru, o tome kako i koliko Beograd (kao stilska figura,