Preko visećeg mosta me je odvukao glas neke ptice. Malo-pomalo, preko dasaka, sve me je dalje vodila. Glas detliću nalik, ali samog detlića nigde ne vidim. Konačno, sedam na klupu pokraj reke, u kanjonu posutom svim bojama miholjskog leta.
Bilo je oko 30 učesnika (uključujući i prvu blogersku lastu :), posmatrano je 18 vrsta ptica, a najbolje su bile vodomar, koji se neprestano pokazivao, svaki čas proletao, lovio, pa čak i dva vodomara koji su se jurili nad vodom; i mladi belorepan nad Ratnim ostrvom, koji je malo kasnije, kod kule Nebojše, iz Save izvukao i ribu!
Usled višestrukog autorstva nad ornitološkim podacima, čitav tekst je copyright © Liga za ornitološku akciju Srbije. Svako neovlašćeno umnožavanje je zabranjeno.
Počelo je zaleđenog februara 1996. Noćne temperature su već duže vreme bivale uveliko ispod minus deset - sve smrznuto, Dunavom plove sante leda. Sedeo sam u jugu na onom parkingu na Ušću i uporno zurio u tmurno nebo. Kada bi se šoferka zaledila, štedeći gorivo usred embarga na uvoz, nisam palio motor – već primus, da odmrznem staklo, koliko-toliko zgrejem kola, sve vreme pazeći da ne zapalim sedište. I tako pokušavam da odledim svoju osmatračku čauru, napolju škripi sneg pod đonovima nekog šetača u perjanoj jakni... ugledam njegovo zapanjeno lice, sledim pogled i ugledam Čitu kako zavoznim veslima pokreće alaski čun onako kako je to uvek radio – samo u kupaćim gaćama. Nije mi bio prvi put da ga vidim, ali jeste prvi na toj temperaturi. Ipak, nisam se previše iznenadio, samo sam se osmehnuo – to je Čita. Ne sećam se više kako se zvao. Bio je trbušast, izrazito mišičavih ramena i ruku. Priča kaže da je bio bivši reprezentativac u džudou ili već nekoj drugoj borilačkoj veštini. Ako ne grešim, na vodi sam ga, kako vesla u čunu, poslednji put sreo negde u vreme bombardovanja, 1999.
Neskromno cijenim da mi je ovo najbolja stvar do sada. Progresija akorda (Am-G-F-Em) sugerisana od strane ChatGP-a, a prema traženom štimungu. Melodija je autorski rad, kao i sve ostalo, uostalom. 83bpm. freestyle reggae ridim. Trajanje 3:14! (potpuno slučajno je tako ispalo)
Pišući tekstove na blogu, nekoliko puta sam se sreo sa problemom kako što jednostavnijim rečnikom i na što jednostavniji način objasniti stvari o kojoj pišem. Naime, tematika o kojoj obično ovde pišem, nije baš jednostavna. Često koristi složenu terminologiju, zahteva znanje matematike, tehnologije i drugih "zamrdnih" i komplikovanih stvari.
Ovaj put, pokušavam da neke komplikovane stvari prikažem na vrlo jednostavan i prihvaljiv način. Moglo bi se reći: učenje kroz zabavu. Pa izvolite...
Ne znam šta rade ti nesrećni nazovi-meteorolozi: nekoliko dana vremenskih prognoza, pa čak i ona u vestima u 11 prethodne večeri, sve su sugerisale hladno jutro, pa kasnije skoro 10 stepeni i – sunčano! Uprkos tome, temperatura je i dalje uporno ispod nule, po granju je inje, a magla može nožem da se seče. Naravno, pošao sam u – ptičarenje, pa mi je pogled na maglu (u maglu? svakako ne – kroz maglu, to nije bilo moguće) izmamio nekoliko lepih misli na temu nazovi-stručnjaka koje iz puke uljudnosti neću podeliti s vama.
Do skora je u ovom, jedinom sadašnjem staništu globalno ugrožene velike droplje u Srbiji bilo skoro 30 jedinki, a sada im je brojnost prepolovljena. Nestali su polno zreli mužjaci (samo jedan je ostao). Uzroci njihovog nestanka su nepoznati. Moj tekst o rezervatu Pašnjaci velike droplje dostupan je ovde. U ovom postu prenosim (donekle skraćene) komentare nekoliko diskutanata sa ptičarske Google grupe LigaPtice:
Posle nekoliko obilazaka parka Gir, ponovo smo se našli pred prijemnom zgradom, očekujući džipsi (Maruti Gypsy) sa vozačem i vodičem. Ovaj nacionalni park zahvata najveći kompleks aridne listopadne šume na zapadu Indije i radoznalim posetiocima nudi 38 vrsta sisara, 37 vrsta gmizavaca i, da ne zaboravim - skoro 300 vrsta ptica.
Ipak, za većinu posetilaca ovde kao da postoji samo jedna vrsta - poslednja populacija kritično-ugroženih azijskih lavova (Panthera leo persica). Otuda je prilično iritirajuće slušati pitanja iz mimoilazećeg džipsija: „Jeste li videli lavove?“ „Jesmo, pa šta? Mi smo ovde zbog ptica.“