Navedeni razlozi za secu stoletnih platana na Bulevaru otkrivaju da je stari drvored vec unisten nehatom i nebrigom istih gradskih komunalnih institucija koje treba da budu glavni nosioci rekonstukcije i sadnje novog drvoreda.
Cinjenica da ocigledno ne postoji namera da se gradjanima koji ce direktno biti ugorzeni ovom akcijom da prilika da mogu detaljno videti sta se planira ili na bilo koji nacin uticati na modelovanje sredine u kojoj zive, kao i cinjenica da se stupa u akciju secenja starog drvoreda pre nego sto je novi projekat i zavrsen, nedvosmisleno govori da se nije ozbiljno shvacen znacaj drvoreda ovih razmera, njegova ekoloska i drustveno kulturna i istorijska dimenzija.
Takodje, pitanje je i koliko je ozbiljno shvacena problematika sadnje novog drvoreda u savremenoj urbanoj sredini. Beogradjani koji su se pomirili sa cinjenicom da stari drvored mora da se sece ali se tese da ce njihovi unuci moci ponovo da uzivaju u blagodetima visokih platana na Bulevaru, nazalost se varaju.
Sedam sekretara i sedam samuraja, sedam grehova i sedam patuljaka, sedam vrhova i sedam mora, sedam gora i sedam čuda, sedam veličanstvenih … sedam osmina, (…ubijeno) sedam boraca nove libijske vlade, (…od penzije) sedam vekni hleba više … basta!
A kako mi ipak nije bilo dosta googlovanja za smislom broja sedam,
Kada neko kaže „zemlja", koja nam je prva asocijacija?
Planeta Zemlja, svakako.
Zemlja po kojoj hodamo.
Vatra, voda, vazduh, zemlja.
Usta puna zemlje.
Usta puna onog što raste iz zemlje.
Zemlja u koju zatrpavamo, i sakrivamo.
Gost-autor Saša Rajkov
Dosta prašine se diglo ovih dana povodom usvojenog predlloga jednog zakona, a priznaćete, ne mare često građani Srbije šta u zakonu piše. Radi se o novom, šestom po redu Zakonu o legalizaciji, odn. „ozakonjenju objekata”, o kojem ovih dana raspravlja Skupština. Sporan je Član 5. koji kaže:
photos copyright (c) ms. & mr. albicilla
Hipokolijus je sveti gral bliskoistočnog ptičarenja. Ne zato što je redak – jer nije, tek je malobrojan. Niti zato što je ugrožen – jer nije. Već zato što su ugroženi oni koji krenu u potragu za hipokolijusom po pustinjama Iraka, Irana, Afganistana ili Pakistana, gde se ova vrsta gnezdi. (Sad će se neki blogeri naći da mi kažu kako su oni baš tamo bili i kako to nije tako opasno. Podsetiću vas, oni su tamo bili da – izveštavaju s ratišta. Full stop.) Među ptičarima koji (još) nemaju death wish, selo Fulaj je zato čuveno bar koliko i Tadž Mahal među neupućenima – to je jedino mesto gde se u Indiji svake zime može videti hipokolijus. A ja sam ptičar.
Svi znaju za tvrđave i arheološka nalazišta Đerdapa, pa na to neću trošiti reči, ali – šta je s pticama ovog područja?
Na ekranu GPS, ova ruta - ne postoji
Malo je reči koje su u toj meri sinonim za Afriku... upravo na taj pejsaž i pomišljamo kada kažemo Afrika. Kada poželite da otputujete u Afriku (nekako moćna reč, teška, zvučna), na to mesto pomišljate: Serengeti. Ovih dana je tamo otpočela i godišnja migracija dva miliona gnua i zebri preko reke Mara.
Prošle nedelje sam, zajedno sa ambasadorkom Danske i drugim kolegama iz naše ambasade bio u Somboru, da bismo sa učenicima Gimnazije razmenili stavove u vezi klimatskih promena. Obzirom da je to bilo samo nekoliko dana pre Samita u Kopenhagenu, mislili smo da će biti zanimljivo čuti misljenje generacije, koja će biti odgovorna kada se suočimo sa najvećim izazovima koje globalno zagrevanje donosi.