Tužne, smorene face dežurnih oficira pred jednim oficirom i dvojicom podoficira u rezervi koji su došli da se jave kao dobrovoljci tog petog avgusta govorile su o situaciji jednako rečito kao i ćutanje državnih medija u Srbiji. Gotovo je, rođaci.
Vratite se u kafanu, ishendlovaće Sloba ovo do kraja.
Malo smo se zezali.
Ovih dana Dragan Vasiljković, zvani kapetan Dragan isporučen je republici Hrvatskoj. Pre toga vraćeni su joj na pravdi Boga optuženi generali - Gotovina i Markač. Na Oluji nema senke.
Još jedno prerano ustajanje. Žurim da se na vrhu Avale nađem s prijateljima. N. i S. su pre par nedelja pronašli crnu žunu kako doteruje duplju za gnežđenje, a to je ne samo najveći evropski detlić, veličine vrane, već i jedan od onih koje nikada nisam video, samo čuo.
‘Blow, blow, thou winter wind
Thou art not so unkind,
As man's ingratitude.'
William Shakespeare
Čitam sad, pre neki dan neko je smislio da se višak CO2 može lepo čuvati ispod zemlje u nekim kontejnerima, i tako oslobodi nas koji živimo iznad zemlje tog famoznog viška! Koja ideja, a? Ispada kao kad moja ćerka sprema svoju sobu: na prvi pogled sve je čisto i lepo sredjeno, a ona nagurala sve ispod kreveta. Naravno da je ovo šala, mislim onaj deo oko čuvanja CO2 ispod zemlje. Onaj deo oko moje ćerke je 100% tačan. U njenu odbranu, ona ima
Gost-autor: dr. Saša Marinković
(c) Szabolcs Kokay
Beloglavi sup je postao najveća ptica koja se gnezdi u Srbiji. Pod neobjašnjivim okolnostima, kod nas je prestala da se gnezdi najveća ptica gnezdarica Evrope. Velika droplja je napustila zemlju prošle godine, ali o tome nigde nećete naći informaciju. Nestanak impozantne
Čovek sam koji iznad svega preferira LETO! Rođen sam u podne 4. Septembra kad je temperatura iznosila +35 stepeni Celzijusa. Volim vrućinu, prija mi, volim da idem bos i razgaćen i da mi Sunce neprekidno sija i žeže! Često kažem da sam Afrikanac ispod ove moje rozikaste kože. Plave oči? Možda vučem poreklo od Tuarega? Više puta sam pisao da čarape skidam tek kad temperatura pređe +30-ti podeljak.
U ranoj mladosti mojoj, učilo se i u školi, postojala su
Veslam kanu uz Ratno ostrvo (na obali se kaže veslam u kanuu, ali na vodi se tako ne govori - veslam kanu, full stop)... Preda mnom, ogromna ptica leti nisko, mašući krilima... što je neobično jer tako krupne ptice obično štede energiju jedreći, tek neznatno pomerajući pokoje perce...
Poskakujem nivom bespućem Fruške gore u potrazi za orlovima. Planina je mnogo poznatija po rizlingu i manastirima, nego po belorepanima, kliktašima i krstašima. A svi su oni tu, samo se trude da ostanu neprimetni.
Do skora je u ovom, jedinom sadašnjem staništu globalno ugrožene velike droplje u Srbiji bilo skoro 30 jedinki, a sada im je brojnost prepolovljena. Nestali su polno zreli mužjaci (samo jedan je ostao). Uzroci njihovog nestanka su nepoznati. Moj tekst o rezervatu Pašnjaci velike droplje dostupan je ovde. U ovom postu prenosim (donekle skraćene) komentare nekoliko diskutanata sa ptičarske Google grupe LigaPtice:
Posle nekoliko obilazaka parka Gir, ponovo smo se našli pred prijemnom zgradom, očekujući džipsi (Maruti Gypsy) sa vozačem i vodičem. Ovaj nacionalni park zahvata najveći kompleks aridne listopadne šume na zapadu Indije i radoznalim posetiocima nudi 38 vrsta sisara, 37 vrsta gmizavaca i, da ne zaboravim - skoro 300 vrsta ptica.
Ipak, za većinu posetilaca ovde kao da postoji samo jedna vrsta - poslednja populacija kritično-ugroženih azijskih lavova (Panthera leo persica). Otuda je prilično iritirajuće slušati pitanja iz mimoilazećeg džipsija: „Jeste li videli lavove?“ „Jesmo, pa šta? Mi smo ovde zbog ptica.“