Govor episkopa Irineja i inicijativa da se konačno izvrši popis žrtava ratova 90-ih ali i 2.svetskog rata, su dve glavne poente ovog posta.
Danas je episkop Irinej u Novom Sadu progovorio o nečemu o čemu se SPC retko ili nikako nije izjašnjavala, a i kad se izjašnjavala ostavljala je utisak naklonjenosti jednoj strani. I kao što je to kod nas uobičajeno, biće pohvaljen od jednih i osuđen od drugih. Za jedne će biti konačno glas razuma iz SPC, a oni drugi će ga nazvati komunjarom.
Davno su svi narodi Evrope unutar sebe i u odnosima sa drugima rasčistili sa 2. svetskim ratom, popisali svoje žrtve, odali im i zajedno odaju dužnu poštu i po tom pitanju niti se dele niti svađaju. Jedino je u Srbiji to i dalje izvor podela i svađa, a razlog je upravo što nije rasčistila sa samom sobom, pa ni popisala žrtve niti zna njihov broj. Još je veoma malo živih bivših četnika i partizana a neki od njih se više i ne sećaju na kojoj strani su bili. Međutim,
sledi film "Prošlost traje zauvek"
Prikazanje srBske retorike ... I ZAPAD I ISTOK I NA SVE STRANE DOBRO JUTRO ...
... sve jedno koja zagrize, istočna ili zapadna ... plivanje i plutanje u mestu sledi ...
Istorija São Paula mogla bi se sažeti kroz priču o nekoliko zgrada koje su obeležile grad u njegovim ključnim epohama. Conjunto Nacional, jedna od njih, ogromni stambeno-poslovno-trgovinski kompleks na ulici koja je i dalje simbol grada, Aveniji Paulista, danas nema ni približno onoliki značaj kakav je imao u godini svoje inauguracije, 1958. Te godine na vlasti bio je predsednik Brazila koga mnogi i dalje poistovećuju sa najvažnijim trenucima brazilske modernizacije u 20. veku i koga svi i danas popularno zovu JK (Žota Ka), a koji se zvao Juscelino Kubitschek.
Tih pedesetih godina izgledalo je kao da Brazil ide napred, u budućnost koja obećava razvoj i prosperitet. Nedugo posle inauguracije zgrade Conjunto Nacional sledila je jedna još mnogo veća, Brazilije kao glavnog grada. Naravno, kao što to obično biva, pogotovu u zemljama trećeg sveta, odmah zatim šezdesete su donele otrežnjenje u vidu vojne diktature, a JK otišao je, kao i mnogi brazilski intelektualci, u egzil. Ali to je duga priča.
Panama: Umro bivši diktator Manuel Norijega
Panama -- Bivši diktator Paname, Manuel Norijega, preminuo je u ponedeljak kasno uveče, u 83. godini, javio je Rojters.
Vest o smrti Norijege, koji se nije oporavio nakon operacije mozga, na svom Tviter nalogu objavio je sadašnji predsednik Paname Huan Karlos Varela. "Smrt Manuela Norijege zatvara jedno poglavlje u našoj istoriji", napisao je na Varela.
Rojters podseća da je Norijega vladao Panamom od 1983. do 1989. Bio je blizak američki saradnik, ali su mu SAD okrenule leđa zbog tesnih veza sa najvećim švercerom droge Pablom Eskobarom.
Norijega je poslednje dve decenije proveo u zatvoru - jednu u SAD, a drugu u Francuskoj - zbog krijumčarenja narkotika i pranja novca, a kaznu je služio i u Panami zbog uklanjanja političkih protivnika. U tom zatvoru je i umro.
(Вест са сајта Б92.)
U dvodelnom dokumentarcu "How climate made history" autori iznose smelu tvrdnju po kojoj je čitava istorija oblikovana klimatskim promenama. Počev od globalnih, čija se vremena trajanja mere milenijumima, i koje utiču na stvaranje i odumiranje pojedinih vrsta, do lokalnijih, u kojima klimatske preturbacije koje se mere vekovima utiču na masovne migracije, kao i na nastanke i nestanke mnogih civilizacija. Pa sve do onih sasvim sporadičnih, koje jednako mogu uticati na uspone i padove ideologija, izbijanje revolucija, ili u najmanju ruku na snaženje i padove dinastija, ili početke i krajeve regionalnih i svetskih ratova.
ПОМАМА И ОМАМА НАШИХ ДАНА
„Кловн Шалимар“ Салмана Руждија је роман о неколико трагичних животних судбина у временима великих друштвених сукоба на широком простору од Кашмира на граници Индије и Пакистана до Стразбура између Француске и Немачке, затим у Француској, Енглеској и у Лос Анђелосу у Америци. Источњачка