Ovog puta je tema Dom štampe na Trgu Republike čiji je autor Arhitekta Ratomir Bogojević, izgrađen 1961 godine po dobijenoj prvoj nagradi na konkursu iz 1957 godine. Ovom zdanju preti nasilje u skaldu sa turbo varijantom civilizacijskog modela koji je ovde, u Beogradu, na putu da prevlada.
Pogledajte animirani film Volta Diznija "Education for Death: The Making of the Nazi" iz 1943. godine. Ovo je priča o malom Hansu i njegovom odrastanju u nacističkoj Nemačkoj. Priča je inspirisana knjigom Gregora Ziemera istog naziva.
Ovaj kratki animirani film retko se prikazivao, i objavljen je tek 2004. godine na dvd-ju Walt Disney Treasures: On the Front Lines. Između 1942. i 1945 godine, za vreme Drugog svetskog rata, Volt Dizni je radio animirane filmove za američku vladu. Za to vreme, studio je proziveo oko 68 sati propagandnog filma. Najpoznatiji animirani filmovi su: "Der Fuehrer's Face” (1942), “Education for Death- The Making of a Nazi” (1943), i “Commando Duck" (1944).
Ovo je jedan od najstrašnijih animiranih filmova koje sam video.
Da ste samo pre stotinak godina živeli u Banatu znali bi o čemu pišem.
u ovim trenucima se na hrt-u1 zavrsava 11ta epizoda serije "prirodni svet" pod nazivom "zeljezna zavjesa-zeleni pojas" (гвоздена завеса-зелени појас*). tema emisije je zastita prirode u predelima koji su nekada bili granica izmedju "istoka i zapada". meni licno je najupecatljivija prica o jelenima koji zive u susednim rezervatima ceske i nemacke. dok je postojala "zeljezna zavesa", granica je bila zasticena bodljikavom zicom. zica je skinuta pre 18 godina a istrazivaci su, satelitskim pracenjem jelena koji zive u rezervatima, primetili cudnu stvar - iako bodjikave zice vise nema svi jeleni ostaju u svojim lutanjima sa "svoje" strane granice. iako fizickih prepreka vise nema ostale su ucrtane linije u podsvesti.
Istorija je laž oko koje su se složili pobednici.
Pre nego što je postao veliki biznis kojim su suvereno zavladali veliki studiji, filmom su se bavili ljudi koji su imali volje, mašte i želje, a pre svega beskrajnog entuzijama. U najranijem razdoblju istorije filma, pre 1920. godine, u filmu je bilo najviše žena. One koje nisu uspele da se nametnu kao glumice, svoje mesto su našle iza kamere, kao rediteljke, scenaristkinje, producentkinje, montažerke, pa i vlasnice studija.
Konačno rešenje u Srbiji - Judenlager na Sajmištu
-studija slučaja-
Kristofer Brauning (Christopher R. Browning)
Život u Judenlageru bio je veoma surov, naročito krajem decembra i u januaru, kada su temperature bile tako niske da se reka Sava zaledila. Ogromne sajamske hale nisu grejane. Da bi se dobilo što više prostora za smeštaj interniraca, da bi više hiljada ljudi moglo da se nagura u dva velika paviljona, bilo je podignuto nekoliko spratova drvenih skela, do kojih su zatočenici morali da se uspužu na kolenima i rukama. Pored gladi i hladnoće, jedan od uzroka umiranja bio je i prinudni rad u grupama logoraša koje su lopatama čistile sneg na obližnjem aerodromu. Osnovana je "samouprava" interniraca ("starešina logora" bila je jedna žena od nepunih trideset godina po imenu Sarfas) čiji su članovi svakog jutra podnosili raport komandantu. U logoru su Jevreji obavljali i administrativne i fizičke poslove, uključujući patroliranje unutar ograde da bi se zatočenici držali na udaljenosti od žice. Bilo je zabranjeno unošenje hrane u logor, a deca koja bi se provukla kroz nenaelektrisanu žičanu ogradu da bi u predgrađu Zemuna prosila hranu dobijala su batine kad bi bila uhvaćena.