Po drevnom mitu kralj Mida od boga Dionisa po sopstvenom izboru kao nagradu dobio je specijalan dar: da sve što dotakne pretvori u zlato. Njegovo ushićenje trajalo je, kaže dalje legenda, do momenta kad je shvatio da se zlato koje nastaje kad bi dotakao hranu - ne jede. Onda je boga molio da čudesnu moć uzme natrag.
Izabrani kralj republike Srbije, Aleksandar Vučić od usuda i građana Srbije dobio je gotovo istovetan dar. Samo što njegov dodir ne proizvodi zlato, već, da prosti poštovano čitateljstvo - feces. I to od svega, sem od ljudi oko njega. I ne zato što su oni na njegov dodir i moć koju ima otporni - o ne! Već zato što mu, kao takvi, dolaze. Gotovi, sažvakani, svareni, izbačeni.
Koliko god ljudi bili uvereni u svoje sposobnosti da razlikuju istinu od laži (ili, daleko bilo, da slažu tu i tamo), nauka govori nešto sasvim drugo. Naime, na osnovu više istraživanja verovatnoća po kojoj su ispitanici bili u mogućnosti da detektuju neistinu bila je u proseku tek nešto više od 50% (tačnije 54%) - što je u principu jednako uspešno koliko i puko nagađanje.
Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik
ОПШТА ИСТОРИЈА БЕШЧАШЋА наслов је прве збирке приповедака Хорхе Луис Борхеса, објављене још далеке 1935. године, онда када нико није ни помишљао да ће под тај наслов моћи да се сврста читав двадесети век. Па ни сам Борхес. Сићушни део света који представља ова књига, записао је он у Прологу издању од 1954. године, део је празнине која је суштина света.
U srpskom društvu, sociološki rečeno, postoje mnogi društveni rascepi. Odvajkada, Srbi se dele na „prozapadne" i „proistočne", „nemačkare" i „rusofile", „republikance" i „monarhiste", „prečane i Srbijance", „moderniste" i „konzervativce", „građane" i „seljane". Zakrpiti sve te društvene rascepe je već posao za madžioničara, a ne za običnog smrtnika, te otuda kod nas sve kratko traje - ustavi, političari, spoljnopolitička i unutrašnjepolitička usmerenja. Srećno integrisane nacije imaju stoletne ili makar višedecenijske programe kojih se drže i državnike koji ih sprovode. Mi sve radimo od danas do sutra, a pojava državnika kod nas je retka, naprosto zato što je društveno tlo toliko trusno, da neko zaista mora da ima vanredne sposobnosti da bi na takvom živom pesku nešto izgradio. Lako je biti državnik u Britaniji ili Švedskoj, gde su društva zdravo integrisana i gde ljudi znaju što su im okviri i što im je činiti vekovima, teško je biti državnik u Srbiji, gde se uvek iznova moraju praviti mostovi između različitih, i vrlo često, posvađanih, delova društva.
Slični, pogubni procesi u susednoj Hrvatskoj zahtevaju jasan, odlučan i beskompromisan odgovor svih normalnih i civilizovanih ljudi na prostorima bivše Jugoslavije.
Ne znam šta bih rekao sem da sam toliko dirnut obrazloženjem predloga za izbor novog Guvernera Narodne banke Srbije da sam pomislio kako bi ovaj momenat morao ostati zabeležen i kao poseban blog.
Naravno, zahvaljujem se našem Predsedniku na brizi za narod, državu, NBS i naš dinar!
Takođe podržavam princip stručnosti kao jedini u izboru najboljih kadrova za sve funkcije!
Не пишем наручене текстове
Поручило ми да напишем нешто о свом опусу и блогерском искуству које ће се, из нехата и ничим изазвано, једног лепог дана претворити у збирку радова!
Како написати наручени текст? Како себе не доживети преозбиљно и избећи замке еготрипа?
Starenje slike, urušavanje mita i loše umetničke kopije...
Već odavno se povremeno čuju razna naklapanja o tome šta će biti u Jugoslaviji poslije mene. To je donekle i zbog toga što oni koji se time bave uopće ne razumiju naš društveni sistem... Mi, kao što znate, imamo kolektivno rukovodstvo... Prema tome ja mogu svakoga dana otići a da se ništa neće mijenjati. Josip Broz Tito (1976)
Kao što je raskoš Titovog dvora bila u nesrazmeri s realnom snagom zemlje koju je vodio, okončanjem hladnog rata i nestankom bipolarno ustrojenog sveta i Titova politika sedenja na ogradi, koja je Jugoslaviji donosila velike i očigledne benefite, sve više je pokazivala elemente samourušavanja.