Ratno ostrvo ili Veliko ratno ostrvo je na vidiku građanima i onima što lađama prohode Savu i Dunav i svima je čudno kako opstaje onako prirodno i netaknuto obližnjom civilizacijom koja je tu okolo, preko reka. Niko nije znao odgovor dok nije naišao Praotac u jednom od njegovih, sa vremena na vreme, nailazaka tek da vidi šta ima i reče nekome usput da je Ratno ostrvo mesto gde obitava Mudro Biće odvajkada, od kada je sveta. Čulo se to brzo, prohujao glas po čaršiji i ostade priča o Mudrom Biću ispod, negde u šumi ili iznad ostrva.
kakav isprazan i nemastovit covek, bez ideja, bez vizija... onaj KGB je s razlogom propao...
Društvo arhitekata Beograda je dalo pozitivno mišljenje na predloženi projekat ne poštujući zakon jer u zakonu piše da Društvo arhitekata može to učiniti samo ako ne postoji osoba koja zastupa autorska prava.
... ili, pronadji u tekstu tri najzanimljivija pokusaja idiotizacije...
Slawomir Sierakowski
Putin's Useful Idiots
Western intellectuals have long had a soft spot for Russia. Voltaire, the French teacher of tolerance and a great friend of Catherine the Great, said that he would gladly move to Russia, though only if its capital were Kiev, not icy St. Petersburg. Johann Gottfried von Herder, the German philosopher of enlightened nationalism, dreamed that he would obtain earthly glory as the "new Luther and Solon" for an as-yet-unspoiled Ukraine, which he would transform
Zamisli.
10. septembra 2000.
Dve nedelje pred izbore za predsednika SRJ.
Ove godine smo baš omanuli sa praćenjem NFL sezone. Od Stefa ni traga ni glasa (nadam se da je dobar, zdrav i nasmijan), a i sam imam puno razloga za ozbiljnu samokritiku po tom pitanju.
No, šta je tu je, propustili smo ligaški dio, skoro čitav plej of, i ostalo nam je da se vadimo sa Super Bowlom. Ionako se na kraju samo titula računa.
Pa da vidimo kako će pro-četnička vlast izvesti taj salto mortale...
Poziv na monitoring zvanične proslave oslobođenja Beograda
Kulturni centar Rex poziva sve zainteresovane za pitanja odnosa države i društva prema novijoj istoriji, da intenzivno
Imajući u vidu dve sistemske prepreke, slabosti društvenih elita i kontraproduktivno delovanje spoljnopolitičkog faktora, postavlja se pitanje šta danas činiti na racionalnom i interesnom unapređenju regionalne saradnje.
Naš gost bloger je dr Miodrag Majić, sudija Apelacionog suda i jedan od učesnika LiberTea debate koju smo nedavno organizovali povodom obeležavanja 800 godina od potpisivanja Magna Carta-e, tj. Velike povelje sloboda. On je sa nama podelio svoje utiske i razmišljanja nakon te debate.
UKinSerbia
Pre ravno osam vekova (1215.), engleski kralj Jovan, nepopularnog nadimka „Bez Zemlje" (John Lackland), nakon pretrpljenog poraza od pobunjenog plemstva, potpisao je dokument koji danas smatramo jednim od najznačajnijih u istoriji civilizovanog sveta. Velika povelja sloboda (Magna Carta Libertatum), inicijalno zamišljena kao mirovni sporazum, postala je mnogo više od toga. Prerasla je samu sebe, postajući svojevrsni mit. Važno je ipak znati da se ono zbog čega Povelju danas slavimo kao "Sveti gral" slobode pojedinca i prava na pravično suđenje, nalazi u samo jednoj od njene 63, danas najvećim delom nevažeće klauzule. Međutim, možda najveći paradoks tiče se efekta koji je Povelja ostvarila. U Engleskoj koja se najviše zbog njenog značaja smatra kolevkom savremene ustavnosti, ustav kao posebni pisani dokument nikada nije zaživeo. Kroz vekove je na Ostrvu potvrđeno da je za organizovano društvo značajnije od onoga "šta o pravu piše", ono "kako se pravo ostvaruje". Osam stotina godina naučilo nas je stoga i jednoj od najvažnijih lekcija kada je o pravu i sudskoj vlasti reč. Naučilo nas je da je za slobodu i pravnu državu nužno boriti se i biti spreman na podnošenje žrtve. Jednom dok traje njihovo osvajanje, i nebrojeno puta nakon toga, dok traje njihova odbrana.