Kome više verujete: ministru-lekaru ili ministru-nelekaru?
Kaže ministar-lekar: "Meni deluje neverovatno da je bilo koji zdravstveni radnik svom pacijentu dao veću dozu da bi došao do finansijske koristi."
Kaže ministar-nelekar: "Da budem ovde jasan i precizan, prepisivali su više lekova nego što je potrebno pacijentima, da bi potrošnja tih lekova bila veća kako bi dobijali veći novac."
gost autor: jelena veljković stark,
moja fb prijateljica
Ko plaća narodne poslanike?
U čijoj su službi narodni poslanici?
Zašto su im dati mandati?
Ko da govori u ime naroda, ako ne narodni poslanik?
Ko može nešto da promeni ako ne narodni poslanik svojim izjašnjavanjem u Narodnoj skupstini?
Rade li narodni poslanici svoj posao?
Rade li ono za sta su plaćeni?
Govore li u naše ime za skupštinskom govornicom, u svoje ili u ime svoje stranke, ili i u ime svog vođe?
Glasaju li narodni poslanici zakone koji su dobri za gradjane?
Da li su izglasali zakon koji nas štiti? Ili zakon koji je na štetu većine?
šta su preduzeli narodni poslanici da opravdaju poverenje i da budu predstavnici gradjana?
Da li su izglasali #Zojinzakon?
Da li su izglasali #Tijaninzakon?
Aktivisti NVO BUBE92 i učesnici kampanje "Sloboda i šengenska viza teheranskim mangulicama - SišTM" u saradnji sa blogerima B92 + moderatorkama (05 i, naravno, 012) kao i ostalim sa nezavisnih blogova uz veliku podršku ogromnog broja radnih ljudi, građana i poštene inteligencije, organizovaće javnu tribinu pod geslom:
"Žurka BUBE92 iako Milutin Milošević još nije objavio knjigu. Lenčuga jedna!"
Ovog jutra, 12. marta 2015. godine blog b 92 osvanuo je bez ijednog teksta o njemu. Nijednog. Kao da je Zoran Đinđić dočekao smirenje i kao da više nije važno.
A tog jutra, 12. marta 2003. Demokratska stranka imala je jednocifreni procenat podrške u biračkom telu. Zoran Đinđić i manje, verovatno. Stranka je bila Žuto preduzeće i agentura, on sam mnogo više od toga. U zavisnosti šta se čita, gleda ili sluša mogao se, kroz opise i optužbe zahvatiti pun krug: od levičarskoig lunatika do liberalnog dželata. Nemačkog čoveka i agenta CIA do novootkrivenog velikosrpskog nacionaliste i šoviniste.
- Je l' imamo net u apartmanu?
- Aha. S kajmakom:)
Naš život je jedna neprekidna linija obaveza koje izvršavamo disciplinovano kao vojnici. Uveče brifing ko, gde i kada ide, vozi, vraća, kuva, nabavlja, uči...odlazak na posao i u školu se ni ne računa. Društveno-politički rad (ko se zaljubio, ko razbio glavu, koga muči kriza srednjih godina, koga treba voditi kod lekara, kome nabaviti lekove, kad se vraća Šešelj), pa povečerje. Ujutro gimnastika (kad bi se zezali:), umivanje, zubići, oblačenje, pakovanje užine i onda marš dok ne podobijamo žuljeve. Kulturni rad spadne na film s torenta i odlazak na dečji rođendan ili slavu. Dobro je kad su gubici minimalni, vojska malo rasturena, ali na broju.
Ipak, ponekad dobijemo odsustvo i odemo u prirodu.
Lagano klizi i ističe novembar i pada mi na pamet jedna priča koja zaslužuje i mora da bude ispričana, baš sada, jer radi se o – Novembru.
Drugim rečima o - istrajnosti, talentu, malerima i nepokolebljivosti.
Opšte je poznata činjenica da svetom, iz senke, ne vladaju masoni, rozenkrojceri i narko bosovi nego bibliotekari. Kako niste znali? Pa da, loš nam je PR. Ni direktor moje škole ne zna da sam ja najbitnija osoba u školi, a to nam na svakom seminaru kažu. I ja im verujem! Zato ću da vam, u sitna crevca, prepričam kako je izgledala Smotra stvaralaštva školskih bibliotekara u organizaciji Društva školskih bibliotekara Srbije.
(ko izdrži do kraja bloga, vodim ga na Sajam knjiga i kupujem ušećerenu jabuku!)
1) kako izgleda vaš internet kada sretnete direktora BIA-e?
izgleda fucked up.
2) koj ti qur druže, ne smaraj mi net-vezu, dao sam ti vizitku da mi se javiš, da te vodim ja a ne amateri po Jerusalimu. nemaš ništa da saznaš - dobar sam s CIA, dobar s Mosadom, есам вам добар, mnogo sam dobar, k'o Pavle Eskobar,