Ovo nije priča o 12. martu.

Nije ni priča o tome zašto je ubijen premijer Đinđić.

Još manje je priča na temu zašto je, u jednom trenutku, Srbija između Đinđića i Legija izabrala ovog drugog. I poslušala Tijanića: “Ako Đinđić preživi, Srbija neće”. Suviše su to bolne i još uvijek svježe rane da bi neko sa strane kopao po njima. (Zato, oprostite).

Ovo nije priča ni o onom što je uslijedilo nakon 12. marta. Jedini moj komentar bi bio – živjela “Sablja”!

Ovo je u stvari priča o nama. Da li se Crna Gora danas nalazi

I was there when the Wall came down on November 9th, 1989. On the very evening the changes were announced on East German Radio, I was sitting on a tour bus that was taking students of the Cologne Musikhochschule to Berlin. At the time, I was studying composition with Prof. Krzysztof Meyer who had set up an exchange with the Berlin Hochschule der Künste (now Universität der Künste). For this, the composers from his class as well as a few other musicians embarked on this trip, for which I had just completed a new piece in 17-tone equal temperament (later named Two Cartoons) and had the whole

 Zastrašujuća je činjenica da blekvoter i Princ su toliko snažni da mogu da svrgnu vladu mnogih zemalja kad god požele.Baš zbog toga me plaši petogodišnji ugovor sa blekvotersima vredan 15 000 000 000 dolara (da petnaest milijardi dolara) da se svuda u svetu bore protiv međunarodnog terorizma povezanog sa putevima droge. To treba da znači da blackwater ima svoje filijale raspoređene svuda po svetu kako bi se suprostavila "svetskom terorizmu" kao neka vrsta šerifa kojeg bi svi plaćali a konrolisali ljudi iz senke militantnog ultrahrišćanskog krila novog kontinenta.

Ovaj tekst objavljujem uz ličnu ali posrednu saglasnost autora. Kratak uvod gospodin Bogunović nije imao prilike da pročita te naglašavam da su u pitanju moje misli i stavovi: Naslov je, takođe, moj.

Sva tragika i strahota ubistva devojčice samo je deo tragike i strahote koju živimo. Jer ubica ubije jednom; mediji i "javnost" u Srbiji žrtvu i sve oko nje kidaju, rastžu, pustoše dok na kostima ima truna mesa za ponuditi beslovesnom puku. Ako jednoga od onih koji su u  strašnom piru učestvovali bude na trenutak sramota a đubre koje imamo običaj da zovemo medijima izgube jednog čitaoca-gledaoca-slušaoca ovo je pismo ispunilo svrhu.

Gost autor: Goran Bogunović, ujak Tijane Jurić:

"Juče smo sahranili našu Tijanu. Došlo je mnogo ljudi sa svih strana da je isprate i pruže podršku. Želim da se zahvalim svima na tome. Naročito želim da se zahvalim svima koji su pomagali onako kako su mogli da Tijana bude pronađena - ne mogu vam svima pojedinačno zahvaliti iako ste to zaista zaslužili. Hvala svakome ko je podelio njenu sliku sa podacima, objavu, članak u novinama. Hvala svima na saučešću i rečima podrške i ohrabrenja - ne postoje te reči koje mogu utešiti, ali zahvalni smo na iskrenoj nameri onih koji su ih uputili. Želim da se zahvalim i onim čestitim novinarima koji su pomogli da se stvori dovoljno medijske pažnje da pronalaženje Tijane postane prioritet. Želim da se zahvalim i policiji koja je zaista uložila maksimum da ona bude pronađena, a verujem da bi se do rezultata i brže došlo da ih nije kočila birokratija.

Najave i akti nasilja, zbog kojih je zabranjeno održavanje Povorke ponosa u centru glavnog grada Srbije, zbog kojih je više ljudi prebijeno, zbog kojih je Bris Taton tragično preminuo, zbog kojih građani više ne mogu bezbedno da se kreću ullicama gradova, jasno govore o snažnoj potrebi da se napravi širok front u borbi protiv nasilja. Prvi korak je da građani uzmu natrag ulice svojih gradova od grupa i pojedinaca koji seju mržnju, zastrašivanje i smrt. Sledeći korak će biti da institucije pokrenu i uspešno sprovedu postupke protiv pojedinaca, grupa i organizacija koji najavljuju i vrše nasilje.

(UPDATE 1: Saopstenje Koalicije mladih protiv nasilja povodom najave pripadnika organizacije "1389" da planiraju da se pojave na skupu.)

               Znam, znam... Nećete verovati, ali, ona opet i ponovo navalila da gostuje:)))

               Ko?

               A ko bi drugi nego Zili:

Kao što rekoh , odavno me muče dva pitanja:

Da li se istorija ponavlja i

da li ličnosti stvaraju slavnu  istoriju ili određeno vreme pravi velike istorijske ličnosti? 

         Miloš Obrenović je rođen 1780.godine u selu Dobrnji u užičkoj nahiji , u seljačkoj porodici.

Posle očeve smrti dosta je teško živeo.Kao vrlo siromašan bio je prinuđen da stupi u službu kod imućnijih seljaka kao čobanin.Kada je kasnije njegov brat po majci Milan ( čije je prezime kasnije uzeo Miloš ), baveći se se trgovinom svinjama poboljšao svoj položaj,