Kada te događaji sustižu... večeras sam na FB napisao sledeće:
„Eh, ne bih da kvarim zabavu, stvarno mi je milo zbog sva tri finala! Stvarno, iskreno, veliko bravo!!!
Ali...
Cela slika nije ni malo slavljenička. Batinaši caruju, ubice šetaju slobodni, opskurni tipovi dolaze na kej da oskrnave svako normalno sećanje na žrtve parnjaka navedenih opskurnih tipova, sramoti se ime mog grada ali se nižu sportski uspesi - TRIJUMF VOLJE, eto to mi pade na pamet... kakav bi film sada snimila Leni Riefenstahl? A?"
Dok zaštićeni rezervat Veliko Ratno ostrvo izgleda ovako
http://www.songofthepaddle.co.uk/forum/showthread.php?t=17812 ,
nedaleko odatle, treća reka beogradska - Topčiderska - izgleda ovako (foto: Sever Nagulov):
A
Početkom devedesetih, ne povratile se iz bezbroj razloga, puj, puj, puj, Beogradom je saobraćalo od pedeset do sedamdesetak krntija pod firmom, ne Krstić i sin, nego GSP. Na svakoj stanici su se stvarale saborne gužve, čekalo se i po sat vremena a kad bi se autobuska ruina, nakrivljena i bezoblična najzad dokoturala, jedino bi ti bacač plamena omogućio da se ufuraš u nju. Šipak pun koštica je samo blaga metafora spram nekoliko hiljada jedvadišućih, znojavih, bez obzira na godišnje doba, zgužvanih i tesno jedno uz drugo pribijenih, u usta, nos i oči dišućih, prdećih i smrdećih srećnica i srećnika, koji su tog dana ostvarili svoj životni cilj, biti u autobusu!
photo copyright © albicilla
Ždralovi su divne ptice. Njihovo fascinantno, ritualno, plesu nalik udvaranje, prošle godine je tokom prolećne seobe u dolini Zapadne Morave posmatrao Brano Rudić. U prošlosti su se i kod nas i gnezdili, na Vlasinskoj tresavi, koja je danas sahranjena ispod voda istoimene akumulacije, a ždralovi se ovuda samo sele. Pokoji i prezimi. Imaju i znatan potencijal da privuku ekoturiste. Naravno, po srpskom zakonodavstvu svrstani su u strogo zaštićene vrste. I, naravno, Srbija ne sprovodi zakon, a ptice se nemilosrdno ubijaju.
U noći između subote i nedelje u Temerinu je mučki napadnuta “Devojka koja se češlja“. Noćni razbojnici, verujući samo u silu, divljački su nasrnuli na njenu lepotu, nežnost, nevinost, postojanost u vremenu i prostoru.
Sledećih dana stalno su naletali jedno na drugo, u Narodnoj banci, na fakultetu, na ulici, bez dogovora, po nekom osećaju i, koliko god trajali ti susreti, bili su im prekratki; počeli su da pričaju bajku ispričanu milionima puta a za njih novu, kao da su prvi koji je izgovaraju. A kad se priča takva bajka, nema se vremena za legende, samo za budućnost.
Banetova tetka po majci, najstarija od tri, udovica već deset godina, nije volela da gleda u budućnost ali je u tadašnjosti imala vremena za prošlost i porodične legende i njoj pripada zasluga što je Legenda o korenima ispričana do kraja.
Jutros rano, pola sata po ponoći, pet (ili po nekim izveštajima dva) napadača naoružanih Kalašnjikovima je pucalo i teško ranilo gigazvezdu turske folk-pop muzike Ibrahima Tatlisesa, od obožavatelja zvanog Car [Imparator]. Tatlises je izrešetan dok je njegov automobil izlazio iz parkinga jedne privatne TV stanice. Jedanaest metaka je izvađeno iz njega, ali je najkritičnija prolazna rana kroz glavu. Posle četvorosatne operacije je u kritičnom stanju. Ako preživi predviđa se da će ostati paralizovan usled oštećenja mozga. Pored njega u napadu je ranjena njegova asistentkinja Buket Čakidži. Njeno stanje lekari opisuju kao dobro i stabilno.
склон жеена бруцомрсу неки Вићентић,носат, збрковима плавим и јаче смешан при изговору струјно зубних сугласника, пропали студент филозофског, а ишколовани учитељ, приде цревно апстинентан па стога,олајавали га, неконтролисано прдећи сокаком,
U svom tekstu objavljenom na sajtu Peščanika a neposredno po proglašenju nezavisnosti Kosova, "Kako misliti Kosovo" , Borka Pavićević (a to je, inače, i jedan od najboljih tekstova koje sam na temu nezavisnog Kosova igda pročitala) govori o projektu pa kaže "Sva su ljudska bića stavljena u neljudsku situaciju. Da li je i to projekt? Skoro da izgleda tako samo nije lako razumeti zašto".
I kaže "Bila sam tri dana na Kosovu. Slike koje imam moje su slike i nikada ih neću zaboraviti." - verujem, nija nikada neću