Najtragičniji trenutak u istoriji Smedereva dogodio se u 14 časova i 14 minuta, 5. juna 1941. godine.
Ovde objavljujem fotografije, sakupljene iz srpskih i nemačkih arhiva, i iz knjiga istoričara Leontija Pavlovića.
Na fotografijama se vidi stara železnička stanica, nemački vojnici, smederevska tvrđava, centar grada.
Verujte nisam počeo da zloupotrebljavam velika slova i uzvičnike u naslovu. Malopre sam preslušao neki snimak zakačen na youtube u kome, NAVODNO, načelnik kriminalističke službe zaječarskog MUP-a iznuđuje prvo 1000 pa onda 500 eura od nekog tipa kome je pomogao da podigne krediti i da ga ne maltretiraju neki drugi tipovi. Raspitujući se saznao sam da unutrašnja kontrola zna za slučaj ali im treba medijska podrška da krenu... Evo mene. Ako sam se zajebao i ako je sve ovo iscenirano... eto slušali smo radio dramu i pomogli smo da se skine ljaga sa nekog ko je nedužan i kome se montira preko yputube.
Evo šta piše ispod videa na youtube. Ništa nisam ja kreirao sve je tamo napisano:
"Goran Tomic, nacelnik krim. sluzbe SUP-a Zajecar, iznudjuje novac od prijatelja Reketasa koga je prethodno prikrivao uz, naravno, novcanu nadoknadu :)"
Opet sam bila u Zemlji Kobasica, (Krava i Lekovitih Trava). Ovoga puta, nesto pasivnije nego inace, provela sam vise vremena u horizontalnom polozaju i prepustala drugima da rade svoj posao, a ja konzumirala zajedno sa nerodjenim Prackom Simeunovicem, koji se pokazo kao veliki talenat za uzivanje i odobravao moje akcije istezanjem i sutiranjem iznutra.
Konzumirala sam tako i jednu odlicnu pricu Woody Allena, koja je inspirisana bizarnom statistikom da svake godine u USA 20ak ljudi strada tako sto ih ubije krava. U vecini slucajeva namerno, a jednom cak s ledja. Podelila bih
Tako je rekao Galilej kada je silazio sa lomače. Šapnuo u stvari. Jer da su ga čuli okrenuli bi njega i vratili ga na lomaču. Kopernik nije imao priliku da razmišlja o tome koliko bi glasno ostao pri svom uverenju. Od vatre ga je spasila prirodna smrt, dok je Đordano Bruno izgleda odlučio da u istoriju ne uđe prkosnim šapatom već je ćuteći prihvatio svoju presudu. A glasila je "Kazniti dakle brata Đordana blago i bez prolivanja krvi". Na internetu se može naći i da je u, tadašnjoj verziji štampe zabeleženo i "Taj bednik je toliko bio uporan u svojoj veri da je bio spreman da
Ironijom sudbine (čitaj: sprdnjom istorije) 25 godina nakon tzv. VIII sednice i 10 godina posle bekstva iz Srbije, ovdašnja javnost je zahvaljujući "Njujork tajmsu" najzad saznala gde se kriju Mirjana Marković i njen sin Marko Milošević. Nadomak Moskve, u borovoj šumi, nalazi se elitno naselje Barviha, rusko Dedinje. I u njemu, između ostalih, ušuškane dve vile. U jednoj živi Mirjana Marković, a u drugoj Marko Milošević.
Prvog avgusta je otpočela još jedna sezona srama, koja se u pravnim aktima vodi kao sezona lova na ptice. Prenosim tekst Sofije Pualić-Špero iz Blica:
Rat lovaca i ekologa kod Bačke Topole
EKOLOZIMA PRETE, PREPELICE UBIJAJU
Bačka Topola - Nakon što su otkrili zabranjene vabilice za prepelice, ekolozima društava „Hrast“ iz Krivaje i „Arkus“ iz Bačke Topole nepoznate osobe sa lovačkim puškama ulaze u kuće ili prete telefonom tražeći da im se vrati „oprema za lov“. U lovištima Bačke Topole, Stare Moravice, Bajše, Tomislavaca i Malog Iđoša ekolozi su pronašli i uklonili više vabilica i tako se teško zamerili „lovcima“.
Sami meštani koje „lovci“ unajmljuju da čuvaju vabilice za noć dobijaju 10 evra, čerupanje i čišćenje ubijenih prepelica se plaća 30 dinara po komadu, lovačka društva dobijaju dva evra po odstreljenoj prepelici, a naoružane ekipe koje su unajmili stranci, po pozivu čuvara vabilica izlaze na teren i jure ekologe.
Београд 5 - 8 јун 1968.
Тих дана време више није постојало, оно је нестало. Студенти, блокирани на факултетима које су окупирали, живели су у свим временима чекајући да њихови билтени, Студент, говори, да њихова вера и енергија одјекну и изван дебелих зидова факултета.
Млади филмски редитељ Желимир Жилник свакодневно је снимао филм о студентском протесту. Свој "спачек" је префарбао у боје тенка са претећи истуреном цеви уместо топа и објашњавао да су "Шест тачака" сваког дана све боље јер је то филм о сексуалној, културној и пиротехничкој револуцији и о девојци са најлепшим телом у Србији... Касније, под именом "Рани радови", филм је награђен највишом наградом Берлинског фестивала - Златним медведом...
Proleće je stiglo ali uobičajeno pismo od Miomira nije. To i nije bilo pravo pismo, bila je to obična dopisnica čijih je sto dozvoljenih reči pažljivo pregledala logorska služba ali je bila znak da je živ. Stizala je jednom mesečno, tačno u dan, toliko ispečatirana žigovima logorske cenzure i nemačke i srpske pošte da su se reči gubile pod raznobojnim orlovima i kukastim krstovima i da su bili potrebni sati odgonetanja oskudnog sadržaja. A sad ni toga nije bilo i poštar je, saginjući glavu, prolazio pored kuće u Kraljevića Tomislava sitnim žurnim korakom, izbegavajući da baci pogled prema prozoru iza koga je, krijući se iza zavese, gospodja-Olga naprezala oči da što pre ugleda žućkastomrku poštarsku uniformu. Jednog dana, a bio je već kraj marta, umesto očekivane, ugledala je plavu.