Danas je godišnjica smrti Anđelke Trifunović Popović iz Kraljeva. Umrla je rađajući treće dete u KC "Kragujevac", nakon što je prethodno dva dana bila lečena od visokog pritiska u ZC "Studenica" u Kraljevu. Ni godinu dana nakon njene smrti nije jasno zašto Anđelku u ZC "Studenica" nisu odmah porodili, s obzirom da sva literatura koja opisuje "savremena dostignuća medicinske nauke" porođaj smatra jedinim efikasnim medicinskim tretmanom za
Brada blago podrhtava, kao i glas. U očima munje cakle u suzama. Plave zglobovi na rukama koje stiskaju sto pred njim. Da... Ni on nije supermen. Jeste ministar, jeste Njegov najbliži saradnik, jeste doktor - ali, i on je čovek, i on je roditelj, ni on nije od kamena!
I do vraga samokontrola, do vraga prezumpcija nevinosti, do vraga pravila, procedure, zakoni!
MONSTRUM! Dragan Đurić je ubica, i da se to utvrdi ne treba nam ni sud ni sudski proces. A za njega nema kazne do SMRTNE KAZNE!
E pa - aferim ministre.
'97. je slobens prodao 49% (novoosnovanog) Telekoma grčko-rimskom kupcu za preko 1,5 milijardi maraka (u to vreme otprilike 1 milijarda dolara - koja je tada vredela kao danas otprilike 1,3-4 milijarde dolarosa) . U to vreme Telekom nije imao mobilnu telefoniju (koja danas donosi ubeeedljivo najveću zaradu Telekomu (tj. državi), nije bilo mnogih drugih usluga, nije bilo Telekoma Srpske u vlasništvu, niti Mtela Crne Gore.
2002. Vlada Srbije je otkupila 29% od Talijana, a 20% je ostalo u vlasništvu grčkog OTE-a.
"Је ли, Тасо, а зашто ми не радимо у петак", питају ме пре неколико дана моје колегинице и колеге у школској зборници, све професори, високообразовани Срби.
"Па зато што је то Дан примирја који слави цела Европа, па ето и ми."
"Каквог примирја?"
"Па у рату. На тај дан је потписано примирје и коначно заустављен покољ у којем је страдало 20 милиона људи."
"У ком рату?"
"Па у Великом рату. Првом светском рату," кажем им ја.
"Е, свашта! Па где баш сада пред тромесечје када треба да оцењујем ђаке!"
Добро је, мислим се ја, што колега историчар тренутно није присутан у зборници. Таман би колабРирао као и сваки колабРирациониста да је чуо овај разговор.
Kome više verujete: ministru-lekaru ili ministru-nelekaru?
Kaže ministar-lekar: "Meni deluje neverovatno da je bilo koji zdravstveni radnik svom pacijentu dao veću dozu da bi došao do finansijske koristi."
Kaže ministar-nelekar: "Da budem ovde jasan i precizan, prepisivali su više lekova nego što je potrebno pacijentima, da bi potrošnja tih lekova bila veća kako bi dobijali veći novac."
Kako je najavljeno, na dnevnom redu zasedanja Narodne skupštine naći će se Predlog zakona o zabrani neonacističkih ili fašističkih organizacija i udruženja i zabrani upotrebe neonacističkih ili fašistički simbola i obeležja, koji su podneli poslanici LSV po hitnom postupku (u atačmentu).
Vladajuća koalicija i deo opozicije su se, priča čaršija, preliminarno usaglasili oko usvajanja ovog zakona. Ipak i dalje ima protivnika zabranjivanju fašističkih/nacističkih manifestasija i obeležja. Jasno je da ima glasova i za i protiv ovog zakonskog rešenja, međutim indikativno je što jedne od ovih glasova često prate povici, a za povicima zatim polete kamenice, palice, sevnu baklje i molotovljevi kokteli. Bije ih glas, da njihov glas bije.
Takav „glas upozorenja“ već godinama odzvanja ulicama gradova Srbije i zuri u građane sa tzv. Proglasa neprijateljima:
„Ima još mnogo onih koji moraju da čuju glas srbstva. To je pre svega glas upozorenja. Otačastveni pokret Obraz možda ne može fizički da uništi sve zlo koje kidiše na srbski narod, ali će, dokle god postoji, neprestano i neućutno na njega ukazivati i protiv njega se beskompromisno boriti.
Još jednom upozoravamo sve srbske neprijatelje i pozivamo ih: pokajte se za svoja zlodela, inače za vas neće biti ni Božje ni ljudske milosti“ (www.obraz.rs)
"Sastanak u MUP-u o Paradi ponosa"... "Omerović: Verujem da će biti Parade"... "Vlada da dozvoli i zaštiti Prajd"..."Radi se na održavanju Parade ponosa"... "Održavanje Prajda dobro za državu"
Ovo su naslovi sa vesti b92.
Deco, no worries. Opušteno samo. Biće Prajda, ko jen i jen dva.
Zašto?
Zato što se vi, fala Bogu, ne pitate.
I dobro je tako, ako ne može drugačije.