Toj, toj da ti pričam, kako sve da radite kad men' ne biva više na ovaj svet.... I nemo' odma da mašeš s' ruke i da bogoradaš kako neće da pričaš o tome i da begaš, tuj, do men' sedi sve da me slušaš, lepo da ti objasnim šta i kako...
Ej... A viš ti to, ja imam devedes' godina i još me višnji drži na ovaj svet, i nema nameru da me uzne. A kad se malo promislim, tebe je već trijespeta godina, nisi ni ti više mlada, nego zovni amo Milicu, ona je djete, ona da popamti kako treba, dok se
- Bulevar srušenih snova ili Belgrade by Night -
Kada govorimo o muzičkoj erupciji s kraja sedamdesetih i početkom osamdesetih, postoje neka mesta i neka imena koja nikako ne smemo zaobići.
Podsetimo se, tih godina... lagodno i udobno je bilo okupiti ekipu od par sličnih, i uz malo sreće i par rifova zajahati novi talas koji je plavio Evropu.
Solistima je sve to išlo malo teže, ili – specifičnije bar, naročito ako usled hroničnog nerazumevanja okoline, od ranog detinjstva, uz osvedočeni supertalenat, izbruse manifestno osobenjaštvo kao „odbranu od svih zala“ i praktičnu osobinu da idu glavom kroz zid....pa - negde dobiješ, a negde izgubiš. Upornost izvitoperena do destruktivne tvrdoglavosti, vanserijski dar koji ostaje nedorečen okovan imperativom kvalitativne perfekcije, pogrešni izbori i pravi izbori...
Ovo bi mogla biti priča o tome.
Nekim čudom privučena, pronađoh jutros bilježnicu s tatinim bilješkama, započetu 18.11.1991. Dan kada su on i mama napustili Osijek i stigli u sigurnost svog prvog zagrebačkog utočišta.
(Tata svakodnevno piše dnevnik, najčešće redak ili dva, od svog 15. rođendana 6.aprila 1941., pa do dana današnjega.)
18+
ili o miru, humanosti i još mnogo čemu
"Mi smo na Kosovu jer želimo
etničko čišćenje
da zamenimo
tolerancijom i međusobnim poštovanjem
naša poruka je jasna:
Mir i humanost prevladaće Kosovom"
William Jefferson "Bill" Clinton
Upozorenje:
film, koji sledi , gledate na sopstvenu odgovornost.
E, da znaš da oću!
Toj, toj si bre trebala pre da me pitaš da ti pričam, al ajde, još sam živa, neje kasno. Velika žena bila majka Ruža, i danas joj pali sveću i ko je znao i ko je za nju čuo....
Ruža ti je bila Slavonka, od nekud pod Papuk planinu, nikad nisam pitala za selo nit je ona kazala. I kako je oni rat svakom nešto doneo i odneo, tako je doneo i moju Ružu u Jakovo. A ja sam je upoznala kad sam pedesšeste slomila ruku, pa sam tražila kakvu ženu da mi pomogne po kući, opere prozore, opegla veš
(Mali razgovor dva sredovečna blogera koji u slobodno vreme, između ostalog, vole i fudbal)
Razgovarali : reanimator i Unfuckable
Уче нас да заборавимо, да променимо свест, да се не сећамо. Нећу да се не сећам, морам да се сећам. А бол никад неће проћи.
Данашња претрага вести показује да успевају да нас натерју на заборав, има само једно ”Догодило се на данашњи дан”, и то СРНА.
Oj, joj, sad si se toj setila.. A jes, u pravu si, i ja kad zamiriše leto setim se mog oce.. Višnji da mu da miran san..
Jes, rekla sam da ću i toj da pričam. Toj, kako se veselio Jevrem, toj je svaku njegovu meraklijsku noć pantilo selo, dole do Mezulane i Rogota se čule daire i Cigani..
Imao je moj oco teške muke u sav svoj vek. Mlad je osto bez oca i majke, sami, on i brat na imanju, trebalo je steći i sačuvati, a bio je i čuvaran i trgovac koliko je bio