Šetaju Tagore i Ajnštajn tamo gore po rajskom ugođaju, pogledaju dole na planetu i vide šta se tamo svašta nešto događa i konstatuju: - jbte, džabe smo krečili ... !
Диспропорције су увек зајебане. Најраширеније су можда оне између жеља и могућности:
• желиш да скочиш и закуцаш али ниси у могућности ни да устанеш из фотеље;
• желиш на море али немаш пара ни за бус до Аде...
Али и диспропорције између могућности знају да саплићу.
Рецимо да знаш како да се докопаш нечег али не знаш шта би после с тим.
Donji kraj krsta, onaj što se nikada ne celiva, vešto je otvorio pivsku flašu. Suženu pri vrhu, braon i zdepastu od 0,33l. Stari dobri pop. Top. Top pop. Tog trenutka, na svetu je postojao i kurac tog oblika, boje i hm, građe i radio je radnju. Najverovatnije u Brazilu.
Treba se probiti kroz onolike guzove.
Nakon zaustavljanja zakotrljanog čepa na patosu kupea, odbačenog sa flaše a pre prvog gutljaja, vazduhom je zaparao troprst navođen koordinatama, kuk-glava-kuk-rame-rame-kuk... Ne, ne, ne, to isecite u montaži... ...koordinatama: čelo, pupak, desna bradavica, Vojmje oca, leva bradavica. Amin. Maluf. Samarkand. Samarkandić.
Samarkanddžić. Samardžić - Kandić. Ždrić.
U pretposlednjem broju prestižnog časopisa Artquorum, izašao je, nakon beogradske epizode izložbe "Lecture Performance", neuobičajeno obiman intervju sa poznatim ovdašnjim kustoskim timom koji deluje pod inicijalima J&R. Izložba, realizovana u Salonu muzeja savremene umetnosti Beograd a na inicijativu Kelnskog umetničkog društva, izazvala je, još početkom godine, veliko interesovanje, prevashodno zbog netipičnog izbora i prezentacije onih radova koji su promenili i dopunili prvobitnu postavku, koju je kao osnovicu izložbe poslao kustoski tim Koelnischer Kunstverein-a. Ono