[Umeš li lepotu?]
Toga dana bilo je desetak dece na Plaži. To jest, u plićaku. Srednje jaki talasi bili su im glavna atrakcija. Posmatrano sa strane, izgledalo je da su talasi postali tobogani, krila za letenje i ko zna šta još što su samo deca vešta da naprave. Samo su dva dečaka, braća gnjurila u potrazi za kamenom lepšim od prethodnog.
- Pogledaj ovaj!, ushićeno je viknuo jedan.
Među svom decom, prepoznao sam samo njih dvojicu, dečake od, pretpostavljam, 7-9 godina i njihovu sestru, devojčicu par godina mlađu. Oni su bili svakodnevni stanovnici Plaže. Za njihove roditelje sam, u nekoliko dana koliko sam dolazio na Plažu, čuo samo kako su mnogo dobri ljudi. Ali, mnogo dobri ljudi. Kul i gotivni za druženje, ali pre svega baš dobri.
[Твој став је живот другог]
Фудбал само за 18+
За утакмицу репрезентација Немачке и Мађарске, град Минхен је тражио да се стадион осветли дугиним бојама. Овај захтев је настао као одбрана вредности на којима се (макар декларативно) темељи Европска Унија, а које је Мађарска отворено напала. Мађарски напад на хуманост је дошао у облику усвајања закона којим се забрањује јавно образовање малолетним лицима на ЛГБТ теме.
УЕФА је стала на страну Мађарске и донела политичку одлуку да покаже средњи прст вредностима Европске Уније и осветљење у дугиним бојама забранила.
То је подстакло немачке навијаче да изразе хуманистичке вредности па су многи од њих носили и махали заставицама у дугиним бојама, а један је истрчао на терен током мађарске химне и махао заставом у дугиним бојама испред њих. Стрелац победоносног гола за немачку, Леон Горецка, послао је љубав мађарским навијачима.
Претпостављам да је утакцмица приказана на мађарској телевизији иако је 18+.
УЕФА је издала саопштење како се залаже за укључујуће и разнолико друштво, као да су они који прате фудбал глупи.
Као и ономад Русија, када је донела сличан закон забране јавног образовања, и Мађарска је показала да мрзи своју децу ускраћујући им здрав психички развој.
Inspektor Marković je pogledao na sat i pomislio da možda ima šanse da stigne kući na vreme ako telefon ne zazvoni do kraja radnog vremena. I baš tada je zazvonio, ne sluzbeni nego njegov privatni mobilni. Zabrinuo se kad je video da ga zove majka a ona ga nikad nije zvala dok je na poslu. Javio se i dok su se kolege utišavale mogao je da čuje da njegova majka javlja da je neko umro.
"Ko je umro" - svi su se utišali dok on nije dao znak da se opuste....."mama, normalno je da umre stara osoba....ne, ne bagatelišem .....koga će da spali? Aaaa, misliš kremira? Pa to je normalno,
Nisi sama, a istina je drugačija, jer tada upravo tada jesi sama.
Sama si kada si nevidljiva, sama si kada kažeš Ne, a na tvoje Ne, presija ne staje.
Sama si kada skupljaš deliće i ustaješ posramljena, iako nije do tebe, jer si zaista rekla Ne i ne znaš i ne shvataš i ne možeš da pojmiš, zašto nije prestala presija.
Sama si dok hodaš gradom, selom, putem. Sama si dok pokušavaš da dođeš do vazduha, gušeći se od straha i bola.
Drugaricu Danu sretnem najčešće u gradskom busu. Ja obično idem samo do pijace a ona žuri na posao, pa onaj dogovor "kad ćemo da se ispričamo i vidimo" obično završi samo na "čvrstom" obećanju. A draga mi je. Lepa, zaokružena, nasmejana, niko ne bi rekao da je neke muke more, kako bi po njenom blistavom osmehu zaključiili ljudi koji je ne poznaju.
Srele smo se tako i pre oko dva meseca. Iz autobusa mi je pokazala zgradu u kojoj joj živi mlađi sin Vlada sa devojkom. Ne iznajmljuju stan, devojka je to nasledla od nekog a ona im sada nosi ručak, armu što je skuvala,
Priča o besplatnim udžbenicima se zahuktava. Nečija donacija i želja da se pomogne da obrazovanje bude lakše dostupno ugrozila je interes onih koji od tog istog obrazovanja lepo zarađuju.
Opšte je poznata priča da je onomad ambasador Nemačke štitio interese Kleta intervencijom kod naših vlasti, ali sad smo otišli korak dalje pa samo resorno ministarstvo, dakle Ministarstvo prosvete, ono koje je zaduženo za najbolje obrazovanje u Srbiji, šalje dopis izdavačima
Vreme je sportu - radujte se!
Nadajmo se da vreme epidemije polako prolazi, a ovih dana bi trebalo da sport bude u fokusu. Večeras kreće Australian Open, a praktično istovrmeno sa početkom AO održaće se i SuperBoul (o tome kod Doksa koji je rešio da više ne ćuti!). Najveća pažnja biće usmerena na Novaka Đokovića, koji je ubedljivo najuspešniji teniser na prvom Gren Slemu u sezoni i ove godine juri svoju 9. titulu ovde.
Da (i) ovaj blog ne bi bio samo gomila nabacanih brojki (što statističkih podataka, što termina odigravanja kojekakvih mečeva) pokušaću da mu koliko toliko dam i neku ljudsku dimenziju :)
Novaka uglavnom zovu Nole, ali ga moja baba Zora zove Đole.