Utrogestan je jedini prirodni hormon koji pomaže u trudnoći, i ginekolozi ga prepisuju ali ne na recept već na papirić, uz napomenu trudnici da mora da ga kupi u privatnoj apoteci. Utrogestan nije ni na jednoj zvaničnoj listi lekova koji mogu da se kupe u državi, osim što je na tom papiriću. Ali može da se kupi, već 10 godina!
Kako se uopšte lekovi na crno „uvoze“ i zašto?
Ovo uopšte nije retoričko pitanje.
Stvarno očekujem da mi neko kaže. Objasni. Dočara. Nacrta. Štagod.
Situacija je sledeća:
Utrogestan pije
Kad vidite dete u komšiluku, bilo musavo i zarozano ili doteranog nobl pametnjakovića ili princezu, pa još ako želite nešto da mu saopštite – da ne galami, ne njari se, da je baš slatko ili nevaspitano – najčešće mu se obratite sa „Čiji si ti, mali?“
Prosto, želite da znate kako s njim da se ophodite, da li je podmladak obližnjih obezvlašćenih anonimusa ili možda dete doktorsko ili advokatsko, ili lokalnog vlasnika svega ili političara. Onda možete i da nastavite sa procenom: da li je pred vama bezobrazno derište ili samo slatki vragolan.
Predstavnici
Kad god čujem tu reč setim se Oblomova i njegovog monologa o istoj koji je moj otac znao napamet i u prigodnim situacijama citirao. – E moj Zahar, znaš li ti šta znači seliti se? ... Čizme u istom zavežljaju sa brašnom... – je sve što je od toga ostalo u mojoj memoriji pamćenja.
Primetio sam sinoć vest koja otvara dosta pitanja, ali i budi neka lepa ili manje lepa sećanja, a sasvim sigurno - izaziva podeljene reakcije.
Predlažem da na kraju svog komentara, stavite boldovano : podržavam ili - ne podržavam.
Dakle, vest :
Prošao je još jedan 1. april.
Dan šale(?).
A šala (kao i batina) ima dvije strane...onaj ko vrši radnju i onog nad kome se vrši.
A ironija nekad zna da bude baš surova.
Moja baka je rođena 1920. godine kao jedinica (od roditelja jedinaca, imala je predispozicije da postane razmažena) i detnjstvo i mladost je provela u Zemunu.
Pričala je kako je išla u školu, kako su ih druga deca zadevala "Rac, Rac – magarac", kako su "prečanska jela grozna", kako se često išlo "na igranke", kako je njihov radio Telefunken nadjačavao
Ne, ne plašite se, nisam demonstrant, ne lupam ih, ni svoje ni tuđe - nego eto, tako ja zovem tu akciju pranja prozora otkad me je jedna komšinica naučila pravilu br 1 u brzom domaćićkom radu.
Pravilo glasi ''Ne mora da bude savršeno, neka bude bolje nego što je bilo!''
Svaka žena zna da to ''bolje nego što je bilo'', kod pranja prozora i nije tako jednostavno - mora zbilja da se opere, jer ostalo je samo zamazivanje. Al
U vreme mejlova i sms-ova, lake i brze distribucije raznih 'kružećih poruka' koje treba proslediti dalje - ili će se desiti (ili neće) to i to. takve poruke su postale više izvor nerviranja i zavitlavanja, nego radosti ili zabave.
Radoznalost me uvek natera da ih pažljivo pročitam, i često se iznenadim... mnoge me dotaknu. Da li je u pitanju određeni trenutak, raspoloženje ili stvarna vrednost - ne trudim se da shvatim.
Ovaj put želim da jednu takvu poruku podelim s vama.
Pre nekoliko meseci, stari
Zamislite šta sam juče sanjao... Sanjao sam moj najjlepši klovnovski san dok je novoj godini bio prvi dan :). Hehe...kao ja se budim a svi oko mene nasmejani i nose crvene noseve. Šetam se kao ulicama najjnasmejanijeg grada na svetu i gde god se okrenem vidim osmeh na licu...i gde god stanem priđe mi
Dužan sam vam veliko izvinjenje ( pored onih para koje sam dužan pojedinkama ) zbog moje odsutnosti iz ove nadri - virtualne ordinacij, sigurno su neki od vas pomislili da sam poludeo ili da od svih vas u čekaonici pravim "@@...@ @" ali verujte mi, u pitanju su bili uzvišeni ciljevi (tako bar mogu sebi da