Proteklih dvadesetak godina neizvesnog života, pa i opstanka, učinili su da se građani snalaze i dovijaju na razne načine - država ima važnija posla. Bitno je sačuvati teritorije, a da li će na njoj neko ostati, to ne opterećuje mudre glave - od naroda izabrane.
Prolaze meseci i dani, vuku se godine, poslednje zalihe su poodavno potrošene. Krcka se budućnost, a pitanje teritorija ostaje i dalje tema nad temama - labudova pesma nad pesmama. Čim se građani okupe, pa i u manjem broju, da skrenu pažnju države na bedu i siromaštvo, odmah se kao protivteža nametne pitanje Kosova.
Za to vreme dok se pitanje Kosova ne reši, ili je već rešeno, ali mi nismo obavešteni, prolaze vozovi - prolazi život.
Evropa samo što nije, još za koju godinicu, eventualno deceniju - ali brzo će i to proći. Nabujali patriotizam onih 90-tih, već je splasnuo, a građanima je poodavno svega dosta.
Ma kad je otišlo tele, neka ide i uže, opšta je konstatacija!
U međuvremenu građani su sve zabrinutiji za egzistenciju. Rešenje kao da nije na pomolu – ma ni blizu.
Zasedaju kućni saveti razmatraju situaciju, pokušavaju da planiraju.
Za košarku sam se prvi put zainteresovao negde 1968. godine zbog rodjaka Ede koji je igrao . Počeo sam da treniram u Lokomitivi iz Mostara. Prvi trener Tofa Bajgoric. Naravno na Kantarevcu.
Tako da sam za vreme Svetskog Prvenstva u Ljubljani bio već potpuno zapaljen za taj divni sport. Idol mi je postao Ljubodrag Duci Simonović ( mada je u uskoj konkurenciji bio i Stane Dolanc :)
Pošao sam na fakultet, prestao
u nekom freaky smislu, kao kada pokušavaš da se poistovetiš s neprijateljem da bi razumeo na koji način on, neprijatelj, razmišlja i oseća, momci iz Globalnog Džihada me fasciniraju -
uspeli su sa par visokoprofilnih akcija, s prvorazrednom žrtvom i hrabrošću, protiv enormnog sistema nadzora, kontrole i moći, uprkos izvesnosti krajnjeg smrtnog ishoda svojih dela, da ostvare te akcije i preko noći postanu idoli Muslimanske Ulice.
Posle nekoliko dana provedenih po Srbiji - strepnja mi je dublja od nade! Još od raspisivanja izbora tvrdim da se Vučić debelo zeznuo i da će na lokalnim izborima raznorazne Dveri i ostali fašisti razbiti. Ali sada, posle presude da je Šešelj samo patriotski nastrojen entertainer koji je malo bodrio (para)vojske da kolju ali da za to nije odgovoran, a pogotovu posle nekoliko dana razgovora sa pauperizovanom i politički marginalizovanom Srbijom-van-Beograda, sada tvrdim da će fašisti
Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču
ZAGREB - Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: "Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj." Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.