Neko me će se, verovatno učiniti da je odgovor jednostavan, ali, naše mišljenje po tom pitanju daleko je od univerzalnog i uvreženog svuda u svetu.
Neki narodi dan danji bogatstvo mere količinom zlata koje porodica poseduje.
Neki drugi, opet, više vole keš.
Za Mocvane, biti bogat znači imati puno stoke. Naročito krava. To je jedino bogatstvo koje se računa. Može čovek da ima novca u banci, uspešnu firmu, dobra kola, ogromnu kuću - sve to mu ništa ne vredi ako nema krave! Zato, pridošlice često ne mogu da razluče koliko je neko stvarno bogat. Jer, spoljna obeležja bogatstva, u većini slučajeva, ne postoje, a ona koja tako izgledaju ništa ne znače.
Beleška koja sledi napisana je još dok sam živela u Bocvani, a odnosi se na najčešću predrasudu kad je Afrika u pitanju. Da je užasno prljava.
Ne sećam se više ko me je, i čime, izazvao da belešku napišem, al' eto, onaj Harijev blog o crnom zetu izazvao me je da je okačim.
Jedan od uobičajenih dijaloga, kada nekome pomenem život u Africi, odvija se otprilike ovako:
- A kako ste preživeli u toj prljavštini?
- Kojoj prljavštini?
- Pa Afrika je užasno prljava!
- Od kud vam to?
- Kako odkud? Pa to se zna! Zar vi ne gledate televiziju?
- Ne! Mi živimo tamo, i verujte mi, televizija (po običaju) preteruje!
- Jeste li sigurni? Možda niste dobro videli?
- !?
Zahtevam da policija i tužioci primenom zakonskih ovlašćenja pronađu i uhapse ovog kretena.
Republici Srbiji i njenim građanima čestitam 10. godišnjicu nezavisnosti koju su Srbiji na današnji dan doneli građani Crne Gore, demokratskim referendumom pod nadzorom EU.
Moram ja kad već niko od predstavnika države da se seti!
Au! Stvarno nisam u kondiciji!
Još uvek pokušavam da povratim dah!
A tek je prošao PRVI dan škole...
Šta se desilo? Udarila me praksa u glavu, svom silinom, pa sam grogi kao bokser posle desete runde i nekoliko knockdowna!
Opustila sam se mnogo zbog dobre saradnje sa našom osnovnom školom, pa nisam dobro uradila kondicione pripreme za srednju!
A trebalo je, to sad vidim i sama.
Mislila sam da sam oguglala na ljudsku glupost i predrasude kada je disleksija u pitanju (na kraju krajeva, ratujem sa tim od kada je Mudrici/Filozofu dijagnostikovana, u I razredu osnovne), ali, današnji kratak susret sa budućom nam razrednom ostavio me je bez teksta.
Ideja takozvanih belih (precrtanih) glasačkih listića poslednjih meseci nesumnjivo postaje ona politička opcija kojoj potencijalno stremi najveći broj glasača u Srbiji. Gotovo da nema nikog ko se neće složiti s činjenicom da aktuelna politička oligarhija ne predstavlja i ne zastupa više nikog i ništa osim samu sebe te da, kao takva, ne zaslužuje poverenje građana. Ono što se, međutim, objektivno nameće kao potencijalni problem jeste to da se ne mali broj građana inače naklonjenih ovoj ideji pita: A šta dobijamo belim/precrtanim glasanjem? Zar neće svakako neko pobediti na izborima? Da li možda treba da zapušimo nos i ipak glasamo za (neko) manje zlo?
...ovu recenicu treba svako od nas da ponavlja u svojoj glavi...
...ma sta radio...
...ma gde bio...
...ma sta mislio o Njemu...
Први пут сам почео озбиљно да размишљам на тему пензије. Изгледа чудно да је то дошло тек са 37 година, али је уствари логично да је то дошло тек сад кад сам почео да уплаћујем озбиљније суме у фонд. Потпуно свестан колико сам досад из разних фондова и буџета добијао, прихватам обавезу и част без трунке задршке, али како год да гледам на све то пензија као институција изгледа као реликт прошлости од којег ја, сва је прилика, нећу имати ништа, јер ће дотад већ сигурно бити успостављен неки нови друштвени договор. Ако је мени и мојој генерацији то било очигледно мање-више још пре почетка радног века, ранијим генерацијама није и многи су узалуд пројектовали свој живот и планове везане за ту врсту обавезне штедње и солидарног осигурања од неизвесности коју старење носи са собом, и сад се прилагођавају суровој реалности свако на свој начин. Та прича не може да се прича без освртања на тренутне демографске пројекције и њихове импликације. То је најгушће посејано минско поље у политици које (мудро) избегавају сви који се њоме активно баве, а тема је више него битна.