Cekala sam je dugo, dugo, dugo. Moje prvo i jedino radovanje, ljubav, srce srca moga, oko i zenica oka moga, prvi otkucaj i prvo javljanje. Sve sam cekala, svaki dan da se desi. I desilo se.
Pred odlazak na Hilandar, jedan nas prijatelj me je pitao sta da mi donese i ja sam trazila Bogorodicu. Znala sam da kada mi udje Majcica da ce sa njom doci moje radovanje i radovala sam joj se. Cekala je i u ljubavi docekala.
Jos uvek me sa zida gleda da li pazim na njen dar i pazim je.
Marija. Tako smo je nazvali. Zajedno smo rasle i rastemo. Zajedno
Činilo se da je bajka Čarobni Svirač ostala samo priča za malu decu iz koje treba izvući neku poentu, ali niko nije očekivao da i Srbija ima svog Čarobnog Svirača koji je u stanju da svojom energijom probudi ljude i sam pokrene pokrene uspavani sistem.
U početku je izgledalo da Peca harmonikaš pokušava da započne nemoguću
Danas u komentarima objavljujemo dve nove priče s našeg konkursa.
Naslovi su:
1. Istinita priča
2. Kako me je roditeljstvo promenilo
Glasanje se odvija davanjem preporuka (klikom na oznaku „PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.
Rok za glasanje je 72 sata od trenutka postavljanja.
Vaše priče, kao i do sada, šaljite na maminaprica@bitkazabebe.rs
Ovo je apel za pomoć. Jedan od mnogih, znam. Ipak pročitajte, podelite, pomozite ako možete.
I počnemo mi da pravimo prvu kuću. Mića stalno s majstorima il’ na putu il’ na poslu, dođe umoran i strovali se u krevet. Viđamo se u prolazu, ne stižemo ni da se posvađamo ljudski. U selo retko idemo zajedno, on svaki trenutak grabi da nešto uradi, a ja kad dođem k’o prst u oko svekrvi da sam gurnula. Mnogo joj teško pala ta naša kuća. Znaš kako, Mića bio jedinac, gledala u njega k’o u ikonu i sve se nadala da će joj se vratiti u selo. Nije joj bilo svejedno kad je odlučio da ode u varoš i stalno mu prigovarala što je zapustio imanje, a na mene posebno bila kivna.
Moja kuća mora da bude živa!
by Aleksandar Bekan Todorović on Wednesday, March 14, 2012 at 2:42am ·
Udruženje RODITELJ želi ovim putem kao nevladina organizacija, ali i u ime svojih članova da podrži program „Halo beba“ i pruži mu podršku.
Kao mladi roditelji, iskusili smo mnogo puta nerazumevanje, neinformisanost i probleme vezane za roditeljstvo.
Govorili su im i ubedjuju ih da su ludi, paranoični, da su opsednuti teorijama zavere, da mnogo gledaju španske i meksičke sapunice...
Roditelji beba otetih iz srpskih porodilišta odmah po rodjenju već godinama istrajavaju i trpe svakojake uvrede i poniženja u borbi za istinu. Njihov greh je što su uporni i što na osnovu dokumenata zahtevaju ISTRAGU o svakoj bebi, kojoj se gubi trag u nekom od naših porodilišta. Roditeljima je saopšteno da su njihove bebe preminule nakon porodjaja, a na grobljima širom Srbije nema njihovih grobova niti bilo kakvih tragova u evidenciji pogrebnih
Strašna priča koja to nije (upozorenje na zastrašujući sadržaj, nije za osetljive ljude). Veliko slavlje međ pristalicama EU i NATO, dobili su prinovu!! Beba ima već mesec i po a ne namerava da poraste, ona je, što bi rekli na CNN-u - umrla, u Gazi, ovih dana. I beba je pošla da se sahrani. I šta, nikako da nađu čija je to beba, da li neko zna kako se zove, odakle je. Ali džaba, nema pa nema. Ide beba od srušene bolnice do preoranog groblja, od gusenice buldožera do nekog već ohlađenog novinara. Ide kroz čuvene tunele kao da ih sve zna. Pucaju na nju radosno vojnici IDFa, ništa