Sve sem fotona stari, samo je znanje uvek seksi
Tokom šeste nedelje života, Ognjen je zakačio prehladu, koja je prošla, ali je stridor ostao. Bio je to prvi korak ka jednogodišnjem paklu, masovno popločan neznanjem i ignorisanjem, a tek retko nadom, stručnošću i toplom rečju. Iz pakla smo izašli kao oštećeni psihijatrijski slučajevi. Ali smo izašli.
Brzo ću proći sitne korake koji su nas uveli u realnost sistema zdravstvene zaštite Republike Srbije: doktor opšte prakse konstatuje stridor, upućuje nas kod pulmologa na pregled; pulmolog na Univerzitetskoj dečjoj Klinici u Tiršovoj čuje početak upale pluća i prepisuje penicilin; doktor opšte prakse se čudi, ali ipak počinje terapiju; dežurni lekar u domu zdravlja se čudi kako ja (em vešto, em uopšte) presvlačim dete; dobijamo uput za ORL pregled; ne znajući odlazimo na Banjicu odakle nas vraćaju jer je dete suviše malo; popravljamo se i odlazimo na Institut za majku i dete gde lekar konstatuje laringomalaciju, poremećaj oblika poklopca grkljana koji deformiše struju vazduha i čini da svaki udisaj zahteva napor; doktorka nas uverava da Ognjena treba vakcinisati i u roku od 4 nedelje mu daje dve doze petovalentne vakcine (DI TE PER - protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja, POLIO - protiv dečje paralize i HIB - protiv hemofilusa influence B).
Kajgana je našla svoje mesto u kuhinjama mnogih naroda. Oni koji vole da se igraju jajima izmislili su varijante tipa hemendegs i hemendsvaštanešto, ali bez jaja koje domaćica razmuti ritmičnim pokretima nema pravog zadovoljstva.
S jedne strane – obećala sam sebi da „neću da se paćam u politiku“, dovoljno mi se ona (nezvana) mešala u život tokom poslednjih decenija, a „sadašnji trenutak“ i da ne pominjemo.
S druge strane, ne mogu da oćutim.
Jer sam majka, jer sam žeMsko, jer, iskustveno, znam da za ove naše prostore (nažalost), još uvek važi ono: Videla žaba da se konj potkiva...
Ne znate o čemu pričam?
O izboru koji, zapravo, i ne postoji. Bar u mojoj glavi. Pro choice ili Pro life?
Kod nas je stanje usijano, naročito ako se uzme u obzir da sam ja odlučila da peglam na 637 stepeni u hladu. I u sobi koja je od juče pretvorena u zonu opasnu za osobe osetljive na uši i nervno labilne. Iz iste se izlazi samo za vreme poluvremena, a njeni žitelji muškog pola se hrane čipsom, kikirikijem i ostalim zdravim proizvodima koje preporučuje Komora kardiologa Slovenije, uz podršku Zubarske zbornice, sektor plombe. Žmuu i Malom sinu se pridružio
Drago mi je što sam u prilici da objavim ovaj tekst koji je napisala naša blogokoleginica kleinemutter.
Evo šta o temi kažu u jednom članku u Blicu.
( Molim vas da ne budete lenji i da priloženi link otvorite, jer daje prilično dodatnih informacija. .)
A sada Mala Mama:
Da vidimo ovako - a čisto razbibrige i eksperimenta radi: čast, dostojanstvo, poštenje, ponos, ugled, obraz..Koji vam je od ovih pojmova najsmešniji? Na koju se od ovih reči i na koji pojam koji one predstavljaju najslađe nasmejete? Kojoj se od tih reči danas u Srbiji najrađe i najslađe rugamo? Koja je od njih najveći a najnepotrebniji teret inače preobimnom i prekomplikovanom rečniku našem napaćenom?
Moral, recimo?
Kad prosečan srpski web-intelektualac guglaš-mudrijaš koji zna sve o političkim marifetlucima i da su svi isti - dakle kad takav citira Đinđića - u pitanju je obavezno ona čuvena o tome da "kome je do morala neka ide u crkvu". Normalno. I pošteno.
Aha,
Poštenje... E o o poštenju stav je vrlo jasan i nedvosmislen: zaista postoje pošteni ljudi i građani. I ne, to nisu kurve koje o poštenju rado a često pričaju. . To smo Mi. A Mi smo oni koji znamo da su inače svi lopovi. Kako se zna da neko, ipak nije lopov? Lako: svrsta se adekvatno, i glasno i često viče da su svi lopovi. Tako se najbolje zna i vidi da On nije lopov. Hehehe - pa naravno da ne padamo na pravničke mudroserije za naivce i budale! Prezumpcija nevinosti - sic!
Ili zaključak u pokušaju.
Lako je biti pametan kad si neutralni posmatarač.
Samo ja nisam pametna ko je tu (sve) lud.
***********
Normalno je da je stočni fond u Srbiji devastiran kada su sva goveda u medijskim kućama - napisa moj drug Brka onomad na twitter-u nekim sasvim drugim povodom. Ali ovde se sasvim uklapa.Već sam pisala o jednom maniru naših medija da o veoma ozbiljnim krivičnim delima, kao što su zlostavljanje dece ili silovanje pišu na nedopustivo nonšalantan, uvredljiv, neogovoran i, na kraju krajeva, glup način.
Ove sveće i jelo, i dušni brav, za pokoj duše mojoj Radovinci.
Bog da joj dušu prosti