What could be more natural for a species that has exterminated its animal kin than to look into a mirror and find that it is not alone?
Napomena: romanticni neka ne citaju ovaj tekst, a ostali neka ne previde da se radi o politickoj filozofiji, a ne o licnom ubedjenju autora bloga, tj. mene.
Kad bi vam ponudili da se opredelite izmedju darvinistickog i religijskog pogleda na nastanak ljudske, koji biste odabrali? Da li bi ikad pomislili da opredeljenje za Darvina osporava postojanje humanizma?
U Interexu na NBG su se ponovo pojavila odlična francuska vina po vrlo povoljnim cenama!
Na žalost opet sam u brzini da postavim informaciju pisao direktno u editoru i kad sam sve napisao i krenuo da kačim slike - izgubio ceo blog pa sad ide skraćena verzija, za više nemam vremena.
U najkraćem:
Ne želeći da sumnjam u sve velike uvide o svetu koji nas okružuje, a koje nam je časni Albert podario, ipak moram da kažem da je on samo jedan od posmatrača. I ne samo Albert, već i Isak, a i mnogi drugi pre i posle njih dvojice. Da nije kvantne fizike, još uvek bi verovali da u realnom svetu postoje čvrsti zakoni koji ga tumače. A onda je velikim naučnicima, njihovim sledbenicima i učenicima sreću pokvarlila jedna obična mačka (mačak?), koju je Ervin Šredinger u svom misaonom eksperimentu strpau u kutiju. Da li je ta Šredingerova maca živa ili mrtva može se saznati samo ako se otvori kutija, do tog trenutka moguće je i jedno i drugo - i da je živa i da je mrtva.
AleXandar Lambros
Srbstvo, dakle, da se spase, potrebno je sve seksualne aktivnosti u zemlji svesti na misonarsku pozu, isključivo u okvirima bračne zajednice i isključivo u mraku. Bez predigre i postorgazmičke čaše konjaka i cigarete. To nije u srpskoj tradiciji, to su novotarije duhovno propalog Zapada. Valjalo bi i postiti pre i posle seksa.
Da smo okruženi licemerima nije nikakva tajna, ali je potrebno mnogo više ukazivati na to! Ovih dana čujemo i u pojedinim medijima čitamo, kako se gejevi spremaju da šetaju dok narod gladuje. Čak su se i navijači usudili da imaju jedan takav transparent na utakmici, a da im niko ne postavi pitanje, a vi svakog vikenda igrate fudbal, skačete i pravite nerede, dok narod gladuje.
Ali, ono što je meni interesantno jeste da se niko posebno ne bavi licemernošću SPC, bahatošću i rasipništvom koje je toliko očigledno! Poslednji primer je otvaranje Patrijaršijske prodavnice na Terazijama. Luksuzni brendovi kao što su Armani i Burberry, koji su im u komšiluku, padaju u senku od SPC brenda.
Narod naše zemlje je osiromašen, iscrpljen i dezorijentisan, jednom rečju: sjeban, i kao takav, podložan opsenama, histeriji i manipulacijama. Izdriblani tenzijom pukog preživljavanja, pod naletom patriotskih senzacija, postajemo (auto)destruktivna, nasilnička nacija.
Živimo u iluziji da o nečemu odlučujemo, kljukamo se bensedinima i zalivamo alkoholom, dok povremeno dajemo sebi oduška na uličnim skupovima - mitinzima i šetnjama. Tada žučno protestvujemo protiv tlačiteljske politike autoritarnih državnih institucija, političkih lidera i njihovih piona, ali isto tako euforično proslavljamo praznike i pobede sportskih šampiona. S političkog vrha nas bombastično ubeđuju da smo na dobrom putu napretka u dostizanju svetih, humanih ciljeva, i da nam se smeši lepa budućnost naspram košmarne prošlosti (za koju su krivi svi prethodni izdajnici i nesposobnjakovići). Ciljevi od opšteg dobra, u interesu naroda, su uveliko izlizani i izrabljeni od strane dugogodišnje aktuelne jedneteiste plejade narodnih spasitelja. Njihove ePPPPPove (pamflete, prozivke i popevke o poštenju, poverenju, patriotizmu i progresu), niko više ne uzima ozbiljno.
Isprane su nam uši i mozak maestralnim privredno-političkim odlukama i merama, koje nas nadljudskim naporima i manevrima, mišjim koracima približavaju Evropi i svetu. No, ispostavlja se da modeli visokorazvijenih zemalja vidno pucaju po šavovima, mnoge su u dužničkom kolapsu i narod u njima grca, pa ne predstavljaju prototip savršenog uređenja i lagodnog života koji nam se servira. Kako onda osigurati bar neke fiksacije koje bi nas reanimirale: pristojan standard, ekonomsku i monetarnu stabilnost, slobodu (kretanja, govora i delanja), toleranciju, ličnu i kolektivnu odgovornost... a kako iskoreniti loše pojave kao što su diskriminacija, homofobija, fašizam, represija i nasilje?
Poslednji iz ove serije tekstova posvećujem velikoj i neopevanoj ikoni socijalizma, Mary Burns (ovo je ujedno i neka vrsta ličnog hommagea mom jednogodišnjem boravku u Londonu).
Elem, vatrena i borbena Mary je mladog i neiskusnog Fridriha Engelsa privela mančesterskim užarenim fabrikama, viktorijanskoj (ili dikensijanskoj) eksploataciji dece, užasnim životnim uslovima koji su vladali u 19. vekovnom radničkom Mančesteru i, šire, Lankaširu (uzgred, okolina samog Mančestera je prava pastorala pravljena za ljude sa viškom vremena). Nije izvesno da li je Fridriha privela
Stariji, a i moja neznatost pripada tom krugu, sećaju se Koncepcije opštenarodne odbrane i društvene samozaštite. Sećaju se, naravno, i viceva kojima se ista ismejavala. Najpoznatiji i najčešći je bio onaj: „Ništa nas ne sme iznenaditi.... sem kiše“. I starijima, a i mlađima, poznat je, bez sumnje, i lik Ilije Čvorovića, čoveka koji je ortodoksno i doslovno shvatao svoju ulogu u borbi protiv unutrašnjeg neprijatelja i vlastiti značaj u zaštiti države i njenih građana.