Kod mladog biskupa želja za služenjem državi je ipak bila jača od akademskih interesovanja i želje za akademskom karijerom, te se on, po menjanju odnosa moći na dvoru, vraća u službu države, uspešno završavajući posao nivelacije interesa kralja Luja XIII i interesa njegove moćne majke Marije Mediči (Marie de' Medici) što mu donosi kraljevo poverenje, te on uskoro silovito napreduje, kako u državnoj, tako i u crkvenoj hijerarhiji. Kralj ga uskoro nominuje za kardinalsku službu, postavljajući ga istovremeno na mesto svog savetnika, da bi nakon uspešnog služenja kruni u krizi sa hugenotima, postao najpre kraljev ministar, pa potom i njegov „prvi ministar" (1624. godine), odnosno predsednik vlade francuske monarhije. Ovim je Rišelje postao i kardinal i premijer, odnosno sve ono po čemu će kasnije postati poznat, stojeći na razmeđi dvaju svetova, crkvenog i državnog, sintetišući ih u sebi. Tako je rođena legenda i mit o moćnom kardinalu-premijeru koji „državnom razlogu" privodi sve ono što bi potencijalno moglo da bude destruktivno po državu, oličavajući samim svojim ispijenim i oštrim likom, koji se oštroumno smešio sa portreta toga vremena, „državni razlog" čak i samom svojom pojavom.
gost autor: Pat Condell
prevod: AleXandar Lambros
Nedavno sam dobio nekoliko imejlova od ljudi iz Saudijske Arabije koji su, izgleda, iskreno začuđeni zbog čega kritikujem njihovu zemlju. Zemlju koja, da se podsetimo, aktivno finansira širenje islamskog ekstremizma po Zapadu, kao otrovnu farbu, koja izvozi milione knjiga širom sveta koje decu uče suprematizmu, separatizmu i mržnji prema nemuslimanima, i koja donira desetine milione dolara godišnje školama u Pakistanu koje treniraju decu da postanu bombaši samoubice. Zemlju u kojoj žene imaju status negde između ljudskih bića i domaće stoke i u kojoj se nad ljudima sprovode smrtne kazne za stvari koje u civilizovanom svetu nisu čak ni prekršaji, zemlju u kojoj vladajuća klasa slobodno uživa u alkoholu, drogama i svakoj vrsti poroka koji možete da zamislite dok istovremeno sopstveni narod zatvara u društveni i psihološki zatvor za njihovo sopstveno moralno dobro. I onda se pitaju zašto?Veoma zabrinut iako ne i iznenađen onih što se događa u Evropi. Fašisti u Grčkoj osvojili 17 mandata??? U Mađarskoj se razvija kult Mikloša Hortija i zajedno sa njim revizionističke aspiracije prema "južnim krajevima"... ...više nisu samo ekstremno desne grupacije u pitanju...
Prenosim saopštenje
Da ste čitali kritike i štampu pre odlaska na koncert, možda biste poželeli da prodate kartu. Sa zluradošću mase kojoj je potreban pali junak da bi se bolje osećala, mediji se utrkuju ko će da joj sroči najbolji rekvijem. Žao mi je, naslov je iz 1984-te, izvolite kopipejstujte ga - there is only one Queen ...
Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
AleXandar Lambros
Jako me je potresla ova situacija oko Beka. Mislim, živeo sam u ubeđenju da iz ove zemlje odlaze samo nepristojno siromašni. I nepristojno pametni. Kad ono ... Kakva je to zemlja koju čak i nepristojno bogati napuštaju? Jer, s kintom je dobro valjda svuda. Posebno u Srbiji. Sve je jeftino, džabalesku takoreći. Poštenje, moral, kredibilitet, profesionalizam, talenat, znanje, entuzijazam, požrtvovanje, rodoljublje, integritet, pravda .... sve je ovo na neprestanoj rasprodaji jer zalihe nikako da se istroše i ponuda je uvek veća od potražnje. Skupi su samo hrana i garderoba. Nepristojno skupi. Al kad imaš kintu te stvari svejedno pazariš u Evropi koja je, ako je nemaš, mada kontinent na kome živiš, nepristojno daleko.