Autor: dr Davor Džalto
(Tekst predstavlja izvod iz teksta „Fides at Regnvm“, Plus Ultra: izabrani eseji o kulturi, komunikaciji i veri, Beograd, 2011, 65-74).
U ovom tekstu ću pokušati da na sintetičan način izložim i analiziram glavne argumente, koji se iz perspektive pravoslavne tradicije najčešće navode u prilog monarhije kao oblika vladavine. U tom cilju, u daljem izlaganju ću analizirati dva teksta u kojima je se argumentuje u prilog monarhije, sa željom da se ona opravda i obrazloži na osnovu dogmi Crkve i pravoslavnog predanja. Razlog za pozivanje upravo na ove tekstove, pored velikog broja onih koji se bave vezama monarhije i pravoslavne vere, leži u činjenici da su ova dva teksta međusobno komplementarna, te da je iz njih moguće iščitati, na sažet ali i dovoljno razrađen način, praktično sve važnije aspekte nečega što se krajnje uslovno može okarakterisati kao «(afirmativna) pravoslavna teologija monarhije».
U Sloveniji je na delu zavera. I to ona najbolja. Vatikanska. Još kad se uzme u obzir da je parlament na raspustu i da je za novinare takozvano vreme kiselih krastavaca, kada mogu samo da dave babe po pijacama, zavera je hit. Naravno da je u njoj glavni junak – novac, a samo naizgled deca. Ne obična deca o kojoj crkva sve zna, već ona njena. Ona deca koje nema, iako svi znaju da je ima dovoljno da se kvalitetno svojim brojem bore protiv bele kuge.
јавља ми се зналац тренутно у посети Jерусалиму и помиње чудо невиђено ( додуше о којем смо и ми путем наше штампа информисани) како је голуб бео приликом чинодејства Освештања од стране патријарха Теофила на реци Јордан слетео на његово жезло којим се ослањао.
Dođem ti ja pre neki dan u školu, kad tamo frka! Vidim okupio se Odbor za proslave u punom sastavu, samo im ja falim da počnemo zasedanje. Ne’š verovati, opet proslavljamo Sv. Savu – školsku slavu!
Da naiđe neko nepozvan na takav jedan organizacioni skup, rekao bi da smo maločas prvi put čuli i za Sv.Savu i za sečenje kolača i za prigodan program tim povodom. A lepo se sećam da smo, kol’ko prošle godine, u istom sastavu zasedali i dogovorili se da je to poslednji put da se sastajemo navrat-nanos po bilo kom osnovu i da je krajnje vreme da se napravi neki plan proslave
Autor: dr Davor Džalto
(Preuzeto iz knjige: Davor Džalto, Plus Ultra: izabrani eseji o kulturi, komunikaciji i veri, Beograd: Otačnik, 2011)
Široko je rаsprostrаnjeno mišljenje dа je prаvoslаvnа crkvа „nаcionаlnа“ po svom kаrаkteru, tj. dа je nаcionаlni ključ kriterijum kojim se rukovodi orgаnizаcijа i funkcionisаnje prаvoslаvne crkve nа lokаlnom nivou.
Ovаkvа percepcijа je prisutnа kаko u zemljаmа u kojimа je prаvoslаvlje dominаntnа i trаdicionаlnа verа tаko i vаn njih, u ostаtku hrišćаnskog i nehrišćаnskog
Pola familije, s obe strane genetskog stabla, danas slavi slavu, samo mi, otpad sveCki, ne. Mene je, kao prvo, nešto mrzelo da pravim gozbu za nas troje, jer jebo te, zavejana nam zemlja, niko ne bi mogao da dođe. Kao drugo, niko ni s kim ne razgovara, pa su svakako podeljeni na dva tabora, za nas, kao treći tabor, niko nema mesta u srcetu. Kao treće, da smo pak mi odlučili da smrzavamo guzicu ka jugu ili još severnije odavde, išli bi kod teče koji još nije skont'o da je Sv. Nikola posna slava i kog redovno za slavu vata teranje, pa spopada dalje rođake, iako mu je tetka mali milion
[Подржи себе, подржи друге]
Већ неко време, Интернетом кружи позив да грађани Србије узму учешће у скупу који је планиран за крај маја. У једном скупу који се залаже за безакоње, у скупу који промовише удовољавање својим страстима и пороцима, у скупу који је - Парада Гордости.