Pola familije, s obe strane genetskog stabla, danas slavi slavu, samo mi, otpad sveCki, ne. Mene je, kao prvo, nešto mrzelo da pravim gozbu za nas troje, jer jebo te, zavejana nam zemlja, niko ne bi mogao da dođe. Kao drugo, niko ni s kim ne razgovara, pa su svakako podeljeni na dva tabora, za nas, kao treći tabor, niko nema mesta u srcetu. Kao treće, da smo pak mi odlučili da smrzavamo guzicu ka jugu ili još severnije odavde, išli bi kod teče koji još nije skont'o da je Sv. Nikola posna slava i kog redovno za slavu vata teranje, pa spopada dalje rođake, iako mu je tetka mali milion
(април '15 - прибелешка из дневниками Ходочасничког)
...... доксе опуштен љуљушкам к'о штопл-панпур по посве мирној површини Mртвога мора, пренебрегнувши чињеницу да ме можда неки далековиди снајпериста ИСИЛ-а забашурен у јорданским брдима ту ома преко слане воде шацује небили код претпостављеног оправдао
Crkva je jedna od zgrada u gradu, Beogradu ili drugde, u bilo kojoj naseobini i kada se, ako može ikako, samo tako gleda nije na odmet da se misli i o njenom izgledu. Dakle, u urbanoj matrici crkva jeste jedan od identifikacionih znakova koji je obeležavaju, ima i da se grad po takovom zdanju prepoznaje, posebno kada se radi o onima koja su odvajkada i utiču na stvaranje u nekoj meri mentalne gradske mape. U proteklih nekoliko godina u Beogradu se na raznim stranama javljaju mnoge nove crkvene tvorevine, nije na odmet reći da su jednoznačne, posvećene jednoj veroispovesti, istina preovlađujućoj, bez obzira na to što država deklariše multikulturalnost posebno kada je reč o ravnopravnosti i jednakosti verskog opredeljenja građana. Oni što se klanjaju drugim idolima kubure trajno sa lokacijama, urbanističkim papirima i dozvolama pa to što država proklamuje biva pomućeno u stvarnosti.
koji proslavljaju Božić po gregorijanskom kalendaru
MIR BOŽIJI; HRISTOS SE RODI
ко ме зна бар површно зна, зна да презирем јувентус. хладан, корпоративан клуб, с више пара него страсти. имају хиљаде титула али ниједну нису у стању да прославе као романисти. не умеју. нема тог срца, нема те душе, нема те чежње. али то знање о презиру је погрешно, тј баш површно. јуве јесте клуб хладан и корпоративан али не могу га презирати. за њега су играли инзаги и пирло. истина не заједно. милано је ипак мало већи клуб.
kuhinja, četvrtak 11:04
sin: »tata, mislim da nisam otišao u školu«
otac: "misliš?"
sin: "aha... proliv ili slava?"
otac: "proliv, slavu smo imali pre dva meseca"
otac je nekompetentan ali voljen roditelj. ne može se sve.