Gošća
edna moja prijateljica je svratila neki dan na blog i bila je vrlo nezadovoljna. Što mi je odmah i napisala. Čudila se što sam tako dugo neaktivna na blogu, kad je u međuvremenu bilo raznih događanja.
E pa jedan od razloga bila je moja gošća. Moja stara dobra prijateljica iz Frankfurta provela je dve nedelje kod mene. Bilo je lepše družiti se u realnom životu i švrćkati se po gradu, od sedenja za kompjuterom. Koristile smo svo vreme da se ispričamo, kao da nam je poslednje.
Posebno zato što je život doneo neke obrte, a ona u skladu s tim donela odluku da ostaje za stalno u Nemačkoj. Ovde niko neće da ostane. Jadni mi, neverovatno koliko smo posle svega sami i ničiji.
Doći će još samo da proda kuću, a onda... ko zna kad, i ko zna gde?
Прошла недеља је имала неколико не-обичних дана.
Једног од њих сам била на сахрани. Нећу о томе како сам успела да закасним на опело, ни о томе где су се дели они некадашњи таксисти који су знали све корисне пречице. (Заиста, да ли су се у међувремену
упозоравам да је овај мрежни унос испуњен сценама насиља те да није препоручив за нежне људе.
juče u Jerusalimu sam bio svedok terorističkog napada. napad je izgledao ovako:
Nesporne činjenice:
1. 2.3.2017. oko 19.45 na putu Vranje-Beograd, oko 1 km od Predejana u smeru Leskovca (Beograda) automobil u kojem se nalazila ministarka Slavica Đukić Dejanović (СЂД) učestvovao je u saobraćajnoj nesreći; u udesu su učestvovala još 2 vozila (kamioni)
2. U automobilu su se nalazili СЂД i vozač
3. Oboje učesnika udesa prevezeno je u najbližu ovlašćenu medicinsku ustanovu gde
Postoji jedan suptilni, ali verovatno krucijalni razlog zasto nikad, u drustveno-ekonomskom smislu, na ovoj planeti nece biti bolje. Jedan razlog koji sam po sebi ne izgleda tako veliki i znacajan, ali koji odnosi prevagu oko dve jakosno identicne stvari sto dovodi do toga da se svaki pokusaj promene neumitno transformise u jedan te isti status quo. A taj status quo je da desnica vlada, da levica strada, i da je 99% ljudi na planeti mentalno anestezirano, a da nisu toga ni svesni.
Naravno, mislim na "novu (?) levu kriticku misao", kojoj se mnogi dive, kojom su mnogi opcinjeni, koja je