аутор Едриан Барнет:
"Често ми се говори да поштујем веровања других. То звучи сасвим разумно - на крају крајева, људи треба да буду слободни да верују у шта год хоће. Међутим, ствари нису тако једноставне као што се чини. Људи ће углавном поштовати право других да верују у нешто у шта они не верују али је мало вероватно да ће поштовати само то веровање. На пример, у политици, различите групе имаће дијаметрално различите ставове и сматраће да су њихови неистомишљеници у жестокој заблуди. У демократији су дозвољена сва политичка становишта (макар у теорији), чак и она која за већину могу бити дубоко увредљива. Сматра се савршено прихватљивим да политичке странке једна другу пљују, као и да се јавности објашњава колико су глупа и небулозна гледишта друге стране.
Iliti praznik žrtvovanja ove godine pada na ponedeljak 8. decembra, zapravo preciznije praznik počinje prethodnog dana po zalasku sunca, dakle sedmog decembra (znači počeo je). Kako je ove godine zgodno pao na ponedeljak doći će mnogima kao omanji godišnji odmor, pošto se praznuje četiri dana ne verujem da će iko živi raditi u petak i eto slobodne nedelje.
Vest da će Beograd za dve godine na Adi ciganliji, preko puta nudističke plaže, dobiti crkvu u obliku broda dočekala me je u tuđini, gde svaka vest o pravoslavlju i srpstvu za mene ima i te kako veliku vrednost.
Dok sam protiv svoje volje bio zarobljen na aerodromu u Frankfurtu, preko mailing liste „Pravoslavlje über alles" dobio sam vest o izgradnji crkve na vodi. Sveštenik Slavko Božić se požalio javnosti da u Beogradu, kao i u celoj Srbiji, nema više slobodnog zemljišta za izgradnju pravoslavnih objekata, ali da je tim pravoslavnih stručnjaka za urbanizam i građevinarstvo našlo rešenje za ovaj problem.
Pripadnici većine retko kad razmišljaju kako žive i kako se osećaju manjinske grupe u društvu u kome pravila diktira većina. A kada i razmišljaju retko kad obraćaju pažnju na negativna osećanja i odbacuju ih kao preterana. Nije redak slučaj kad većina trenira strogoću prema manjini, toga smo se u Srbiji makar nagledali. Najveći problem svakako jeste kada većina počinje da guši manjine i od homoseksualaca pravi heteroseksualce, od Hrvata, Bošnjaka, Mađara... pravi Srbe, od katolika, muslimana, ateista... pravi pravoslavce. Trenutno u Srbiji imamo suptilno pokrštavanje i nametanje pravoslavne vere.
U poslednje vreme smo svedoci kako je korišćenje datuma izašlo iz mode, te se umesto njih koriste veliki i mali pravoslavni praznici. Tako možemo da čujemo od raznih političara kako je, na primer, južnokorejska kompanija za proizvodnju auto-delova „Jura" do Preobraženja zaposlila nekoliko stotina radnika, da će se određeni zakoni doneti do ko zna već kog pravoslavnog praznika. Političari očigledno misle da svi građani Republike Srbije, bez obzira na verski identitet, znaju kada su ti pravoslavni praznici. To mišljenje dele i mediji, jer ne prevode te informacije za nas sa jeftinijim kartama. Mada to i ne čudi jer na tim istim medijima često možemo da čujemo da se lepo vreme očekuje sve do Đurđevdana. Da li je došlo vreme da uskoro, bez obzira da li smo katolici, muslimani, ateisti, jogi letači, nećemo moći da pratimo vesti i vremensku prognozu ako u kući nemamo pravoslavni kalendar?
Bismilahir-rahmanir-rahim!
بسم الله الرحمن الرحيم
U ime Boga (Alaha), Milostivog, Samilosnog.
Ovim rečima počinje jedan od najvećih romana novije srpske književnosti, Derviš i smrt M. Selimovića.
Na stranu primedba Alije Isakovića da je ironično što jedan od najvećih srpskih romana počinje deklaracijom islamske vere, muslimanskim Vjeruju. Nego, primetih
Potraga za novim poslom svuda je interesantno iskustvo. Aman se meni cini da nigde kao u Srbiji. Evo i kako ja to vidim.
Vec izvesno vreme saljem svoj CV - sto bi se reklo, gde god nadjem zgodan konkurs. Recimo da sam ih u poslednjih mesec i po dana od kako sam i zvanicno postao zrtvom tranzicione nepravde/globalne ek. krize/kretanja na tokijskoj burzi (precrtati nepotrebno) poslao pa dobrih 20tak.
Od poslodavaca ni traga ni glasa. Nit pisu nit otpisuju, nit za junacko zdravlje pitaju. Sve pohvale embasadi jedne strane sile koja se udostojila da odgovori da je primila!
Sva
AleXandar Lambros
Veliku sam stvar saznao večeras. Od stručnjaka. Doduše od onog na čiju bih se diplomu posrao. Baš kao i na diplome Miroljuba Petrovića, geologa što smatra da su Zemlja i život na njoj nastali onako kako piše u Bibliji i dr. Tatjane Đorđević koja tvrdi da molitva „Oče naš" ubija patogene bakterije. Međutim, dr. Jovan Marić večeras mi je otvorio oči. A i ko bi drugi mogao da mi razjasni psihopatologiju i genezu srpske šizofrenije ako ne psihijatar?AleXandar Lambros
Evo i Vama jednu sitnu knjigu da odpošaljem ovako putem etra, ako je iz njega ne oduva sv Duh koji bazdi iz Vaše jazbine, budući ste šapu spustili na sve a nezaustavljivo se širite ko spore. Ne očekujem da znate šta je to pošto ste, kako čitam u Vašoj biografiji, doktorirali bogosloviju, dakle, na mlaćenju prazne slame, narodski da se izrazim. A i biologija Vam je odurna, podozrevam zbog toga što se glasno smeje budalaštinama koje podučava visoko obrazovna institucija na kojoj ste predavač, pa ste se ugurali u škole da učinite koliko možete, a bogme, pokazalo se da možete, na organizovanom zaglupljivanju. Nauka nije laka. A ko je glup uvek može da proba s religijom.AleXandar Lambros
Fotografije izložene na ovoj virtuelnoj izložbi delo su španskog umetnika Fernanda Bajonea. Njegova madridska izložba nedavno je otkazana zbog anonimnih pretnji iza kojih, po svoj prilici, stoje crkva i verski fanatici.
A kada je cenzura u pitanju, kako to lepo reče Vajld, reći šta čovek zaista misli postaje više od moralne obaveze, to postaje zadovoljstvo.
Zadovoljstvo mi je da, putem ovog bloga, gerilski potpomognom borbu protiv cenzure i suprotstavim se pokušajima zabrane slobode misli i izražavanja ... istovremeno mi je drago da domaću kulturnu ponudu obogatim za jednu mini izložbu španskog umetnika.
Fernando je, inače, izjavio, da mu namera nije bila da uznemiri hrišćane (meni jeste) već da izrazi svoje poglede na to kako bi Isusov život izgledao da je rođen u naše vreme.