Većinu stvari u međunarodnim odnosima nije lako predvideti, ali postoje trendovi čiji se ishod već danas može prepoznati. Sa sigurnošću tako možemo tvrditi da će Turska u neposrednoj budućnost vanredno jačati i da će njen uticaj na Balkanu biti sve vidljiviji, već od 2015. godine.
Zaista, koji je problem zemalja zapadne Evrope i severne Amerike sa islamom? I koji je problem koji islamski ekstremisti imaju sa najnaprednijim društvima Evrope i Amerike?
Zašto evo vec decenijama nema mira, zašto su islamski ekstremisti i teroristi izveli onolike terorističke akcije po SAD i zapadnoj Evropi, akcije koje su iza sebe ostavile hiljade mrtvih?
Zašto su države NATO saveza u borbi protiv islamskih terorista bile tako ekspeditivne da rasture i temeljno unište cele države od Avganistana, preko Iraka pa sve do Sirije?
Stvarno ne znam, ali evo jedne paradigmatske današnje vesti, koja daje dobar deo odgovora:
Ema Goldman: Slobodna ljubav? Kao da ljubav može biti išta drugo osim slobodna! Muškarac može da kupi pamet, ali svi milioni na svijetu nijesu uspjeli da kupe ljubav. Muškarac je potčinio sebi tijela, ali sva moć ovog svijeta ne može da potčini ljubav. Muškarac je potčinio cijele narode, ali sve njegove vojske ne mogu da potčine ljubav. Muškarac može da okuje i ograniči duh, ali je potpuno nemoćan pred ljubavlju. Visoko na svom prijestolu, sa svim svojim sjajem i pompom koja se zlatom može kupiti, muškarac je ipak samo siromašan i očajan, ako ga mimoiđe ljubav. Ali, ako ljubav postoji, i najsiromašnija kuća sija toplinom, puna je života i boja. Tako ljubav poseduje čarobnu moć da od prosjaka napravi kralja. Da, ljubav je slobodna i ne može da egzistira u nekoj drugoj atmosferi. Kada je slobodna, ona se daje bezrezervno, u velikim količinama i potpuno. Svi zakoni zasnovani na statutima, sve sudnice ovog svijeta, ne mogu da je iščupaju iz korijena. Ali, ako je tlo sterilno, kako brak može da dâ plodove? To je kao poslednja velika i očajnička bitka prolaznog života protiv smrti. Ako se ikada ostvari istinsko drugarstvo i postigne jednakost među polovima, onda će ljubav, a ne brak biti ona snaga koja je dovela to toga.
Simbolički gledano kamen koji je pogodio Aleksandra Vučića na njegovom usponu uz, opet njegovu, Via Dolorosa bačen je najmanje dvema rukama: njegovom sopstvenom još onomad kad se tim sportom bavio tako rado i kamenje bacao tako štedro; druga je ruka bila ruka onih koji su ga mesecima i nedeljama ohrabrivali da se u ime pomirenja u Potočarima pojavi. Ruka budale koja je fizički kamen podigla i hitnula bila je samo puka transmisija.
Да, колико год то изгледало невероватно, у Србији је понекада могуће и водити дијалог о друштвеним питањима.
Taman pomisliš da je dno dna proslava pod šatrom rodjendana jednog od tabloidnog smeća, kome su prisustvovali premijerka Srbije i jedan od ministara iz njene vlade, kad otvori se crna rupa u tom dnu dna:
Nastaviće se, tj. produbiće se...
Ne ulazeći u religijsko tumačenje pakla, čistilišta i raja, možda bi u ovom vremenu nasilja, gramzivljosti, kriminala, ponižavanja, siromaštva i mnogih nepravdi koje jedni drugima činimo analiziramo gde smo, šta radimo, i čemu se imamo nadati.
Da li je tačno da jer duša besmrtna i da odlazi u neki od Danteovih krugova mi ne znamo, ali da savest može biti itekako opterećena i prolaziti kroz razne krugove to je svima poznato.Zato preporučujem da se svako samotestira i vidi gde mi je savest i da li onim što radi drugima i sebi radi tako da mu bude tamo gde bi želeo u nekom od pretpostavljenih Danteovih krugova
Sa zadovoljstvom vam nudim kratku prikaz Danteove avanture koji je kao gost autor uradio moj prijatelj Zdravko Zeljković:
"Putovanje ljudske duše kroz pakao i čistilište do raja i samospoznaje.
PAKAO (34 pevanja)
Sandro Botičeli: Karta pakla. 1490.
Pakao je stvoren zbog pobune anđela koje je predvodio LUCIFER. I sada se on i «pobunjenici» tamo nalaze.Pakao se nalazi unutar zemlje i ima oblik levka od devet krugova.. Svaki krug je manji od predhodnoga i predstavlja sve veće zlo, sa vrhuncem u centru(na dnu) gde je satana.U paklu vlada Zakon pakla – Zakon bezdana.U predvorju pakla sede pravednici i mudri ali nekršteni, ipak nedostojni raja.
VERGILIJE vodi DANTEA kroz zagrobni svet: od početka pakla do kraja čistilišta gde ga predaje BEATRIČI koja ga vodi u raj.
Isključeni član DS štrajkuje glađu 1. oktobar 2010. | 12:28 | Izvor: Beta
Ivan Mišić štrajkuje ispred sedišta DS-a (Beta) |
Beograd -- Isključeni član Demokratske stranke Ivan Mišić počeo je štrajk glađu i žeđu ispred sedišta stranke u Krunskoj ulici. On zahteva da bude vraćen u članstvo
Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
Narod naše zemlje je osiromašen, iscrpljen i dezorijentisan, jednom rečju: sjeban, i kao takav, podložan opsenama, histeriji i manipulacijama. Izdriblani tenzijom pukog preživljavanja, pod naletom patriotskih senzacija, postajemo (auto)destruktivna, nasilnička nacija.
Živimo u iluziji da o nečemu odlučujemo, kljukamo se bensedinima i zalivamo alkoholom, dok povremeno dajemo sebi oduška na uličnim skupovima - mitinzima i šetnjama. Tada žučno protestvujemo protiv tlačiteljske politike autoritarnih državnih institucija, političkih lidera i njihovih piona, ali isto tako euforično proslavljamo praznike i pobede sportskih šampiona. S političkog vrha nas bombastično ubeđuju da smo na dobrom putu napretka u dostizanju svetih, humanih ciljeva, i da nam se smeši lepa budućnost naspram košmarne prošlosti (za koju su krivi svi prethodni izdajnici i nesposobnjakovići). Ciljevi od opšteg dobra, u interesu naroda, su uveliko izlizani i izrabljeni od strane dugogodišnje aktuelne jedneteiste plejade narodnih spasitelja. Njihove ePPPPPove (pamflete, prozivke i popevke o poštenju, poverenju, patriotizmu i progresu), niko više ne uzima ozbiljno.
Isprane su nam uši i mozak maestralnim privredno-političkim odlukama i merama, koje nas nadljudskim naporima i manevrima, mišjim koracima približavaju Evropi i svetu. No, ispostavlja se da modeli visokorazvijenih zemalja vidno pucaju po šavovima, mnoge su u dužničkom kolapsu i narod u njima grca, pa ne predstavljaju prototip savršenog uređenja i lagodnog života koji nam se servira. Kako onda osigurati bar neke fiksacije koje bi nas reanimirale: pristojan standard, ekonomsku i monetarnu stabilnost, slobodu (kretanja, govora i delanja), toleranciju, ličnu i kolektivnu odgovornost... a kako iskoreniti loše pojave kao što su diskriminacija, homofobija, fašizam, represija i nasilje?