Sledece jutro me budi neko, ispostavice se jos jedna(!?) od sestara koja je sinoc dosla kasno, pa je nisam upoznao, trazi nesto u sobi i izvinjava se sto me probudila.
Govorim da je u redu, ionako sam ja okupirao njihov prostor. Izlazim iz sobe u nameri da dodjem do kupatila, ali treba preskociti nekih dvadesetak nogu cija tela jos spavaju. Oprezno i tiho preskakutaoIsključeni član DS štrajkuje glađu 1. oktobar 2010. | 12:28 | Izvor: Beta
Ivan Mišić štrajkuje ispred sedišta DS-a (Beta) |
Beograd -- Isključeni član Demokratske stranke Ivan Mišić počeo je štrajk glađu i žeđu ispred sedišta stranke u Krunskoj ulici. On zahteva da bude vraćen u članstvo
Dolazi i deseti peti oktobar od onoga 2000.godine, a izgleda sve više kao da ni onog prvog nije bilo.
Već dvadeset godina Srbija se nalazi u tranziciji, doduše prvih 10 se bavila nekim drugim prioritetima, ali izgleda da smo učili žurno od srede do petka al se nismo mnogo makli od početka..Da li je prestroga ocena da, umesto boljitka, u svakom segmentu društva vidimo, u najboljem slučaju stagnaciju, a samo ponegde i napredak.
„Pre nešto više od deset godina mislili smo da je tada najgore. Pa smo onda jedno kraće vreme mislili - biće bolje. Danas opet mislimo da je sada veoma loše, a da je boljitak negde u dalekoj budućnosti“, jedan je od zaključaka istraživanja „Kako građani Srbije vide tranziciju iz socijalizma u kapitalizam”koje je prošlog meseca obavljeno na uzorku od 1.813 građana Srbije. Ima tu interesantnih podataka i zaključaka
ko zaključivati želi.
Evo nekih:
- građani danas životni standard u vreme socijalizma ocenjuju sa četvorkom, a u vreme Miloševića, kao i današnji standard sa dvojkom. Standard u vreme Miloševića ocenjen prosečnom ocenom 1,95, dok je vlast koja je došla nakon njega dobila ocenu 2,32.
dalje,
-više od četiri petine ispitanika, odnosno 81%, tvrdi da je bilo najbolje u vreme socijalizma,
Nakon navrsenih 30 dana Ramazanskog posta (o ovome sam vec pisao) usledilo je Bajramsko praznovanje. Obicaj koji se po tradiciji provodi na selu, kada cela "gradska" familija ide u posetu starijima, uglavnom roditeljima koji zive tamo. Naravno da sam i ja, kao deo moje nove porodice, bio pozvan na najveci muslimanski praznik. Nisam se puno dvoumio, odmah sam pristao jer mi je zelja videti manje urbanije predele ove zemlje, pogotovo nakon njihovog opisa sela koji je u sred dzungle. Ali, da bih se osecao kao jedan od njih, morao sam da pribegnem kupovini nacionalne nosnje. To ne bi bio nikakav
Mnogo se kod nas govori o makrobiotici, zdravoj i organskoj hrani, babskim lekovima, oblozima (posebno od rakije iznutra i izvana), travama koje leče sve. Mnogi su se i obogatili na šarenim lažama makrobiotičkog izlečenja.Tako je moja rodjaka godinu dana pasla i prežvakavala zob ne bi li izlečila meniskus da bi na kraju završila na laserskoj operaciji.
BBC je poklonio dve tročasovne emisije želeći da sazna da li stvarno sva ta makrobiotika i bajanja daju rezultate. Nažalost, odgovor je negativan - da li davali nekom placibo ili lekoviti čaj jedino što ide nabolje je
Pripadnici većine retko kad razmišljaju kako žive i kako se osećaju manjinske grupe u društvu u kome pravila diktira većina. A kada i razmišljaju retko kad obraćaju pažnju na negativna osećanja i odbacuju ih kao preterana. Nije redak slučaj kad većina trenira strogoću prema manjini, toga smo se u Srbiji makar nagledali. Najveći problem svakako jeste kada većina počinje da guši manjine i od homoseksualaca pravi heteroseksualce, od Hrvata, Bošnjaka, Mađara... pravi Srbe, od katolika, muslimana, ateista... pravi pravoslavce. Trenutno u Srbiji imamo suptilno pokrštavanje i nametanje pravoslavne vere.
U poslednje vreme smo svedoci kako je korišćenje datuma izašlo iz mode, te se umesto njih koriste veliki i mali pravoslavni praznici. Tako možemo da čujemo od raznih političara kako je, na primer, južnokorejska kompanija za proizvodnju auto-delova „Jura" do Preobraženja zaposlila nekoliko stotina radnika, da će se određeni zakoni doneti do ko zna već kog pravoslavnog praznika. Političari očigledno misle da svi građani Republike Srbije, bez obzira na verski identitet, znaju kada su ti pravoslavni praznici. To mišljenje dele i mediji, jer ne prevode te informacije za nas sa jeftinijim kartama. Mada to i ne čudi jer na tim istim medijima često možemo da čujemo da se lepo vreme očekuje sve do Đurđevdana. Da li je došlo vreme da uskoro, bez obzira da li smo katolici, muslimani, ateisti, jogi letači, nećemo moći da pratimo vesti i vremensku prognozu ako u kući nemamo pravoslavni kalendar?