Zaista čovek ne zna šta je jadnije kod kolege Krstića - da li njegova agitacija za kolegu Vučića, da li njegov odvratno nadobudan stav prema kući i porodici kod koje je u gostima a gde je većini pride zabranio da sede u sobi u kojoj je On, o najlepši i najlucidniji i najelitniji Nebojša, te da li ova sada sofistizacija sa izjednačavanjem atributa vlade u kojoj se zaposlio u odnosu na one pređašnje - dakle, mislim da je vreme da mu neko kaže otvoreno - Krstiću, fašista si postao, jadno.
Demokratskoj stranci u ovom trenutku ne treba menadzerska metla Djilas Dragana vec ideoloski cunami.
Dragan Djilas, ako preuzme brod,zakucace zadnji ekser u kovceg bilo kakve filozofije Demokrata. Bice to kamen temeljac ,ali i krov za DS kao modernu biznis kartel partiju.
Svaka politicka partija ogleda se u koncepciji trougla: politicka elita, aktivisti i potencijalno biracko tijelo. Iako postoji vise vrsta motivacija zasto ljudi ulaze u odredjenu stranku, zasto glasaju za stranku, primarne su dvije vrste: ideoloska/filozofska motivacija i materijalna
Ispred Histofiziološkog instituta, tamo negde sedamdeset šeste, stojimo Dubravka Jovanović i ja, pred vežbu, i razgovaramo i tome zašto se pop muzika tako zove.
Ja tvrdim da to pop znači prasak, eksplozija, a Dubravka kaže da može i to, ali da ona misli da je pop skraćenica od popular…
To je bila uzgredna tema, u stvari smo se dogovorili da joj vratim knjigu o Staljinu Roja Medvedeva koju mi je dala na čitanje, što ću ja i učiniti par dana kasnije i tom ću prilikom upoznati jednog od budućih članova Idola.
|
Ko o čemu, kurva o skraćenju :)
Šta ću, danima sam već “opsjednut“ razmišljanjima o ... you know, pa osjećam potrebu da ista sa nekim podjelim. A blog mi se čini pravim mjestom za tu vrstu autoterapije.
Hi, i am docsumann, and i am dmted!
Hi, docs.
Slika 1. Srđan Šaper i ja idemo Bulevarom Revolucije. Pevušimo melodiju jedne nove pesme. "Isus je naš maj", je deo teksta pesme od koga u tom trenutku imamo samo to i još par reči. Na isti način nastala je i "Zašto su danas devojke ljute", godinu i nešto ranije. Samo, tada smo hodali od Slavije ka Kalemegdanu. Problem je kako onemogućiti da se pesma nastala u hodu zaboravi. Predložim da odemo kod Ljudmile Bećković na Konjarnik. Ona ima klavir, zna note i zapisaće nam. To i uradimo iste večeri. Ljudmila nam zapiše. Još uvek imam negde taj komad hartije. Tako nastane prva od pesama s ploče "Odbrana i poslednji dani".
Baš kao što u naslovu ovog bloga slova “O“ prestaju da se ponavljaju u beskonačnost, uslijed ograničenja kojeg za broj karaktera definiše softver sajta b92, tako ni u svemiru u kojem živimo materijalni resursi nisu bezgraničeni.
gost autor: stef
Erik Hobsbaum
„Samo Boga molim da mi oproste mrtvi.“
Tim rečima je Hose Antonio Sela završio svoju knjigu „Hristos protiv Arizone“, a ja sa njima započinjem. Istorija, uglavnom, traži grehe mrtvih ili oproštaj onih koji su grešili. Mi smo oni koji opraštaju ili presuđuju. Ni ovaj tekst nije ništa drugačiji. Mi smo sudije, sa određene vremenske distance, koje daju svoj konačni sud o vremenu mrtvih ili živih.. Kao i svaka druga presuda ona je krajnje subjektivna i to je pravilo koje moramo poštovati. Čovek mora imati pravo na sopstvenu misao, ona mora biti uklesana u njegovu “posebnost”. Molim vas, i nadam se, da ove stvari neće biti uzete za zlo ovome kratkom tekstu, koji iskazuje pravo na etičku granicu.
Uzmite zmijsku košuljicu (mora biti od otrovnice), suvo krilo slepog miša, grudvicu dlaka od vuka (najbolje sa vrata ili leđa ali ako nemate može bilo kakva, samo da je vučja), nekoliko zrna pšenice koja je dve godine bila zakopana ispod kućnog praga i šaku suve koprive. Treba vam još i crep sa crkve (sa istočne strane) i jedan detetov odsečeni nokat koji je odležao 7 dana u svetoj vodici. Sve sastojke dobro istucajte ili sameljite i razmutite u maloj šoljici