--- ili o anonimnosti na blogu
Korišćenje nadimka ili pseudonima u komunikaciji na internetu stara je tema, mnogo puta i na mnogo načina istraživana, analizirana, opisivana. No ovo nije blog o anionimnosti na internetu. Moja pretencioznost ne ide tako daleko. Ovo je blog o anonimnosti na blogu.
Kratka studija slučaja Krstić i slučaja Brajović.
Već izvesno vreme anonimnost blogera tema je koju ova dva blogera često pominju u negativnom kontekstu. Pošto izrazito ne podnosim sakrivanje iza šupljih aluzija – neću govoriti o nekim tamo blogerima. To su Nebojša Krstić i Predrag Brajović. I o anonimnosti svako iz svojih razloga i svako na svoj način, a uopšte ne sumnjam da će nam i ovde ponoviti svoje argumente.
Danas i mnogo većim nacionalistima od nas slabo ide. Takvo je neko vreme. Više se ceni internacionalizam. Proleteri svih zemalja se ujedinjuju, a nacionalisti sede sa strane ne prateći trend. Mada, ne može se reći da ujedinjenje nacionalista svih zemalja nije u nekim istoriskim trenucima bila tema, koliko god imala oksimoronskog u sebi. Jevreji su možda jedini pravi preostali nacionalisti, i Japanci, naravno. Dok izraelske bombe zasipaju Gazu, ubijajući decu, progresivni svet, na čelu sa Kristijanom Amanpur i Bernarom Anri-Levijem, ćuti i pravi se blesav, bojim se da ću jevrejski primer sada preskočiti, kao izraz svog ličnog protesta prema užasu koji se odvija u aktuelnoj fazi izraelsko – palestinskog konflikta (za koji, ovim putem, apelujem da prestane odmah!).
Нема добре генерализације без ова два бећара, толико омиљена и толико спомињана. Човек би просто рекао да кад се о њима прича да просто стоје ту, тако, поред нас и климају главом у знак одобравања сваки пут кад су поменути. Толико су моћно оружје у доказивању постојања одређених законитости да им нема премца. Кад се каже да СВИ нешто-нешто, онда нема друге него показати прстом на макар неког ко се у речено не уклапа, али тако да тај неко није само "изузетак који потврђује правило". Јер СВА правила имају своје изузетке који их потврђују. НИКО још није видео неко правило да није такво. Чик ми приговори нешто, одмах ћу да зовем СВЕ да ме бране, а теби неће доћи НИКО, чисто да знаш. Тако то данас буде УВЕК. И НИКАД не буде да не буде тако.
НЕКАД је, међутим било другачије. Еее, НЕКАД је уствари СВЕ било другачије, толико да НИКО не би могао рећи да је данас ИШТА боље. ИШТА или НИШТА, као да је битно, важно је да ствар стоји чврсто на својим ногама и да НИКО томе не може да приговори. Јел треба да дајем и примере? Није довољно што је СВЕ баш тако како сам рекао? НЕКИМ људима НИКАД није довољно кад је нешто тако очигледно него УВЕК траже длаку у јајету. Тако је то кад СВИ СВЕ знају, али уствари НИШТА не знају. Нисам ја крив што је тако и што НИКО не може да докаже да није тако.
Премијер нам се обратио. Неформално, како, јел, премијеру једне озбиљне државе и приличи, путем таблоида како то већ иде у тако озбиљним државама. Добро је то. Иако имамо безброј снимака на којима смо имали прилике да се упознамо са господином премијером, они су незгодни јел увек постоји контекст. Кад напишеш ауторски текст, нема контекста, то су аутентично твоје мисли, које откривају твоју аутентичну позицију по питању неке конкретне ствари. Да видимо шта можемо да разумемо из премијеровог текста који иначе можете наћи ОВДЕ>>>>ЛИНК или ОВДЕ>>>>ЛИНК (Новости)
Премијер је текстом доказао неколико ствари које смо вероватно већ знали о њему, али нисмо имали из прве руке.
Dakle, putem sledećeg sms video zapisa i zvučnog pisma preko žice, (a iz okoline Starog Merkatora), obraćam se svekolikoj javnosti u ličnoj želji da joj predočim sve svoje brojne doktorate!
Aleksandar Bekan Todorović
"WARNING: Using TrueCrypt is not secure as it may contain unfixed security issues."
Inače, TrueCrypt je bio preporučivan od strane Edvarda Snoudena i Brusa Šnajera, kao pouzdan i nekompromitovan alat za čuvanja podataka na šifrovanim sistemima datoteka, sve dok se nije desila ova misterija. U medijima je bilo mnogo spekulacija oko toga šta se desilo, npr: ovde ima dosta zanimljivih spekulacija.
Danas sam na LinkedInu našao interesantno tumačenje. Remo Hardeman, iz firme neobičnog imena "Omerta Information Security," kaže sledeće:
Ko o čemu, kurva o skraćenju :)
Šta ću, danima sam već “opsjednut“ razmišljanjima o ... you know, pa osjećam potrebu da ista sa nekim podjelim. A blog mi se čini pravim mjestom za tu vrstu autoterapije.
Hi, i am docsumann, and i am dmted!
Hi, docs.
Koliko ste puta culi, procitali, poverovali pa na kraju sami zakljucili da je nekad bilo bolje nego danas.
Ah, ta dobra stara vremena.
Kad je smrtnost u saobracajnim nesrecama bila veca i uslovljena razvojem medicine. Kad je nasilje u porodici bilo tabu tema pa ga shodno tome valjda nije ni bilo. Kad se pusilo u domovima zdravlja,ali i skolskim ucionama. Nije bilo otvorenih operacija na srcu,a kupali smo se jednom nedeljno, obicno nedeljom.
Omiljene Crtace , Strumfove smo cekali po sedam dana. Starijima je Vecina informativnog programa bila servirana
Po prozorskom je oknu bubnjalo, dan i noć, nikada ne prestajući ni na trenutak. Kapi su ispisivale, svojim krivudavim tokovima po prozorima, kućama, poljima i naposletku, po nakvašenim licima ljudi, neku novu, samo sebi svojstvenu istoriju. Istoriju prokletih. Istoriju natopljenu suzama neba. Istoriju koju je progutala voda.
Najtužnije
Baš kao što u naslovu ovog bloga slova “O“ prestaju da se ponavljaju u beskonačnost, uslijed ograničenja kojeg za broj karaktera definiše softver sajta b92, tako ni u svemiru u kojem živimo materijalni resursi nisu bezgraničeni.