Šta novcu daje vrednost? Mnogi se slažu u tome da iza vrednosti novca stoje državna podrška i poverenje. Bez toga papirne novčanice vrede koliko papir na kome su odštampane (tj. uglavnom ništa), a kovanice onoliko koliko vredi sam metal od koga su izrađene. Opet, državna podrška u osnovi diktira i poverenje u novac, jer se u valuti države koja ga emituje, računaju i plaćaju porezi i druge dažbine, a odatle implicitno sledi i poverenje u državnu zaleđinu novca. Novac i monetarna vlast je jedno od bitnih obeležja državnosti.
Nemam blagu nameru niti da se ubeđujem niti da se naganjam ovde oko ideologije i metoda Muslimanskog bratstva. U beleškama na margini ću ponuditi literaturu (i) o tome, pa kome je stalo do učenja samo napred. Prema njima otprilike imam isti stav kao prema ovdašnjoj vladi, koji sam objavio u jednom od mojih prvih tekstova ovde, (vidi koincidencije!?) tačno u dan pre pet godina: Da se razumemo, osećam se dosta glupo braneći vladu koja mi u suštinskim stvarima nije bliska (suviše konzervativna iliti desna za moj ukus) ali čiji rad sam osetio (pa i na svojoj koži) kao bitno poboljšanje u odnosu na prethodnu. Osim toga branim je zbog demokratskog principa (daleko bilo da slepo verujem u demokratiju) ali ako smo dogovorili jedna pravila onda se ta pravila (barem po meni) ne mogu menjati u toku igre kako kom gubitniku (izbora) ili užirenom oficiru pada na pamet. No, to je nešto što ta "sekularno-nacionalisticka 'obrazovana' elita" ne može da shvati.
Kako iz Srbije naći posao i zaposliti se u Nemačkoj? Zbog istih pitanja koja povremeno dobijam e-mail-om, reših da napišem par reči o ovoj temi a ostali neka dopune svojim iskustvima. Procedura se ne razlikuje previše ni za druge profile tako da ovaj tekst nije vezan strogo samo za IT-jevce. Činjenica da je za IT sektor lakše naći posao od mnogih drugih kao i da ljudi koji se time bave u Srbiji imaju prilično više plate u odnosu na neki prosek, ipak ako se neko i pored toga reši da zapuca u Nemačku, ovde može naći ukratko uputstva šta i kako treba da uradi.
Nestadoše odjednom sve preporuke sa bloga!
Nema kategorije preporuči, nema broja preporuka uz stare blogove. Pojavili su se dugmići za Facebook, Twitter i još neke nepoznate mi aplikacije.
Dakle, sad valjda treba da idemo VAN bloga da bismo znali koliko je nešto čitano NA blogu??? Svašta!
Doduše, preporuke se (u trenutku pisanja) još vide u VIP listi
Nastanak Daiša (DAIŠ, nema potrebe da ga prenosimo preko engleskog akronima ISIS/ISIL)
1. (2003) Bush Jr, potpomognut i podržan pudlicom koja danas za Delivery Unite prima pare srbijanskih poreskih obveznika, ruši Sadama Huseina.
Sadam, sunit, vladao je čvrsto i okrutno ali vrlo stabilno Irakom (35% sunita, 55% šija, 10% ostalih među Arapima
Da li su kineski hakeri toliko vešti, moćni i opasni? Veliki broj računarskih napada, koji su se odigrali u proteklih par godina su pripisani njima. Neki od njih su izvedeni vrlo pažljivo i vešto, sa primenom vrhunskog znanja i umeća, neki su dugo ostali neotkriveni, neki možda nisu ni objavljeni, a neki možda nikada i neće biti objavljeni ili čak niti otkriveni. Ovih danas se priča ponovo zahuktava. Ponovo se otvaraju brojna pitanja: Da li su Kinezi neopravdano optuživani ili stvarno stoje iza napada? Da li je u pitanju hakerisanje koje je organizovano i sponzorisano od strane velikih firmi ili čak od strane države? Da li je, pak, u pitanju samo rekreativno hakerisanje? Da li se nešto veliko "valja iza brda"?
Mato T bio je poznat kao najbrži vozač autobusa u dubrovačkom Atlasu. Od Dubrovnika do aerodroma bio je najmanje 5 minuta brži od svih kolega, do Herceg Novog, prve stanice u Crnoj Gori 15 minuta a na drugu stranu, do Počitelja dobrih pola sata. Osim što je bio brz, Mato je bio i slikovit lik i sa njim si uvek mogao da očekuješ neku dogodovštinu ili bar da čuješ dobru priču iz njegovog rodnog kraja negde u dubrovačkom zaleđu.
Ako u 2017. krenem, redosled još ne znam ali kandidati su svakako:
- zloupotrebljivači dece u svim vidovima propagande
- oni što parkiraju ispred ulaza, stepenica i požarnih prolaza
- vlasnici ugostiteljskih objekata koji đubre prazne u kontejnere za građanstvo
- uvoznici koji lepe etikete na srpskom preko originalnih etiketa
- svi koji stanu sa 4 migavca samodakupeburek, samodapokupede,
Prust kaže da naše svakodnevno iskustvo, gde sve iščezava u prošlost i nikad ne znamo šta će se sledeće dogoditi, ne može da nam pruži osećanje realnosti, a ipak mi to iskustvo zovemo realni život. U svakodnevnom iskustvu, svi smo mi u položaju psa u biblioteci, okruženi jasno vidljivim svetom punim značenja za koji ni ne znamo da postoji. (N. Frye)
Za površnog