Pre
Politika je čudo. Sećanje na 24 decembar 1996, ne sme da umre.
Mi oduvek izgleda imamo problem sa istorijom ili je sami ne razumemo ili mislimo da drugi ne razumeju, pa tako unapred brinemo kako će iduća godina biti sva u znaku revizije istorije s ciljem da će neki “radi svoje amnestije” optužiti Srbiju kao krivca za 1.svetski rat, a Gavrila Principa kao teroristu i izazivača rata. A onda, imamo kao zabrinute političare, istoričare i javne radnike kako se moramo pripremiti za odbranu od još jedne agresije, a oni su upravo ti koji će nas odbraniti.
Nadam se da u Evropi ima dovoljno ozbiljnih istoriča i obrazovanih političara koji znaju kako je došlo do 1.svetskog rata, a verujem da ne postoji nikakva zavera da se Srbija ponovo optuži kao eto imperija koja je izazvala rat. Polazeći od tog ubeđenja, mislim da Srbija uopšte ne treba da obraća pažnju na pojedinačne manje poznate istoričarei i medije i njihove meditacije o tome. Takođe mislim da ne stoji teza da je npr. Nemačkoj baš stalo da se toliko kao država blamira da, “radi umanjenja odgovornosti ondašnje Nemačke”, zvanično udari medijsku i političku hajku na Srbiju kao krivca.
Jednostavno, Srbija nije krivac već žrtva tog rata, Gavrilo Princip nije terorista več pripadnik jedne oslobodilačke organizacije koja se zalagala za oslobođenje okupirane zemlje.
Svakome kome nije jasno o čemu se radi poslao bih tekst koji je napisao akademik Muhamed Filipović - em je čovek naučnik, em Bošnjak, em Sarajlija, em nije Srbin, em je naučno i istorijski pošten i objektivan. Evo tog teksta:
Na današnji dan pre 95 godina osnovana je Kraljevina SHS1. decembra 1918. godine regent (od 1921. kralj) Aleksandar Karađorđević u palati Krsmanović, na Terazijama u Beogradu, proglasio stvaranje nove države - Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
Pre
Direktan povod bila je krađa glasova na lokalnim izborima održanim dan ranije.
Све се то ради у мраку!
Знам да ћу овим блогом многе људе довести у мат-позицију, па и себе. Међутим, не напишем ли, изаћи ће ми на лакат. Неће ми опростити неки локални политички моћници и ,,градски оци“, али то је некако и лакше него да једног дана не могу да опростим себи.
Ovo je tekst koji sam napisala 2009. godine i zbog njega najebala. Bio je i ovde na blogu, te 2009, ali je izbrisan. Ponovo ga objavljujem jer vidim da je posle pet godina ipak postao aktuelan, te da je maca dosla na vratanca.
Kako je vlast ozakonila radioaktivno djubrivo za njive od 10.000
Na današnji dan 4. oktobra 1973 godine, otišao sam na odsluženje vojnog roka! Pre ravno četrdeset godina! Imao sam dvadestsedam godina i mesec dana. Uputilo me u Sombor, centar za obuku regruta RV i PVO. Plavac. A nije tako bilo planirano. Drugovi Medić i Sovilj iz vojnog odseka SO Novi Beograd, zvali me na razgovor i rekli mi, sve propraćeno osmesima i izvesnom dozom ponosa, da me upućuju u Školu rezervnih oficira inženjerijskopontonskog smera u neku vokojebinu gde je prosečna godišnja temperatura bila oko +7 stepeni! Zakukam kano kukavica pretežno sinja, počnem da im objašnjavam i razjašnjavam da su meni kao Akademskom slikaru strane i nepoznate te tehničkomašinskoinženjerskopontonske rabote!
Došlo je ono vreme kada te je sramota što druge nije sramota. Da drugi ne bi videli da se stidiš, možda baš zbog njih, stidiš se nekako sam sa sobom, u samoći. Da niko ne vidi i ne sazna.