Danima čekam da neko nešto napiše o slučaju Jura: Vlasnici/rukovodioci korejske fabrike u Srbiji dali su otkaz ženi koja mesecima ne radi jer je na bolovanju (LINK) i nisu se čak ni sažalili da je drže na poslu još samo 4 i po meseca tokom kojih ona i dalje ne bi radila (a
Naravno da su studenti u pravu, drugačije ne može biti. Samo, šta hoće? Bemliga ako oni i sami znaju. Ali hoće. Nešto. Za početak - makar po sendvič.
Nema veze, malo ćemo da protestujemo, svako iz svojih razloga (khm, evo Sandžak, na primer, čuvena akademska i demokratska sredina). A onda će drug Tito da kaže da su studenti u pravu i biće Kozaračko kolo. Dobro, Kozara je sad u inostranstvu. Neka bidne moravac.
Neposredno posle Margaretinog prvog rođendana, krajem marta 1999, pozovu Meri u Američku ambasadu. Otišla je vidno zabrinuta jer je svakim danom bivalo sve izvesnije da će nas bombardovati. Kad se vratila kao da joj je laknulo.
Evo šta mi je ispričala. Rekli su joj: “Sutra polazi konvoj sa američkim građanima i službenicima ambasade za Budimpeštu. Vaš ostanak u Srbiji nije bezbedan. Mi smo obavezni da zaštitimo sve naše građane, i zato Vi, vaš sin Zekeri i vaša ćerka Margareta, budite sutra ujutru ovde.Idete sa nama u Mađarsku“.
Meri je rekla:“ Ne.Moj muž ostaje ovde i ja ostajem ovde, a vi bombardujte“.
Pre nešto manje od četiri godine u Poljoprivredno-veterinarskoj školi u Rekovcu eksplodirao je kotao. Srećna okolnost, bila je nedelja, u školi je u toku bilo takmičenje, te je dvorište bilo prazno.
To je izgledalo ovako:
Danas je stidljivo osvanula vest da se isto desilo u Hemijskoj školi u Leskovcu.
позамашан део нашег живота остаје анониман тако и указ овај извиван је из несанице зарад наслућене музике метронома у главими која повезује маам дисхармоније халуцинанатних призора са оним заумним , те је с'тога пријемчљива , к'о чичак.
gost-autor: nowhereman
„Zovem se Branislav Živković, a zovu me Bane... Bumbar. A to je zato što sam uvek bio tako, malo, bucmastog lica. Tako sam se rodio. Šta mogu.”
To su reči kojima nam se obratio glumac Branko Cvejić, te 1976. godine.
Tako je počela čarolija, koja se zove Grlom u jagode.
Kakva serija! Topla, dirljiva, ispunjena humorom. Serija o jednoj mladosti. O odrastanju i prvim ljubavima. O Beogradu, ali i o jednoj bivšoj zemlji.
U scenama
Srećan 90ti, i da si nam živ iz drav.