Mislim, znam da nije najpopularnije, al' ko velim - ako ne može danas, a kad može?
Dakle, svima rođenim u FNRJ i SFRJ srećan Dan republike.
Pevajte, pišite, kačite slike i razglednice.
Налете путем друштвених мрежа свакакве питалице. Обично их прескачем, али ми је једна ипак запала за око својом бесмисленошћу (знам, знам, ... једна??).
- Када би ти као некадашњи осмогодишњак данас срео себе, да ли би био поносан?
Поносан? Хммм. Не верујем да би разговор уопште пошао у том правцу.
- Чико, да немате можда карамеле?
Sa „Paklenom pomorandžom” upoznao me je Zoran Živković. Naravno, posredstvom svog „Zvezdanog ekrana”. Upijao sam svaki kadar te emisije, svaku Živkovićevu reč. Znam da je isto činilo i nekoliko mojih prijatelja.
Od „Zvezdanog ekrana” do gledanja celog filma proteklo je nekoliko godina. Prvi put sam ga pogledao kao srednjoškolac, sa neke očajne VHS kasete.
1969.
Danas je taj dan - Đurđevdan, Dan Grada Kragujevca!
Praznik, slava, dan kada se primaju rođendanske čestitke i pokloni u vidu potpisivanja raznih svečarskih, poslovnih i sličnih dokumenata za koje se veruje da će popraviti stanje u privredi, kulturi, sportu....Lepe reči obećanja, čestitke!
I nema nikog ko je protiv obeležavanja,
Da li je znanje roba? Neverujem. Znanje je suvise svuda da bi bio roba. Kao na primer vazduh ili sunceva svetlost. Do znanja se danas, zahvaljujuci znanju, stize lakse nego ikada u ljudskoj istoriji. Dok je nekada bilo potrebno, recimo, potegnuti na opasan i skup put u daleku Aleksandriju da bi se citala kakva knjiga, danas je potrebno uloziti oko 100 dolara, koliko kosta recimo - prosecan Kindle.
Knjige se mogu naci besplatno, uciti se, kao i ploviti, mora i moze.
Mala digresija u banatsko. Moj komsija Pishta je recimo majstor vocarstva. Da ima Nobela za orezivanje i kalemljene - ukinuli bi ga, jer bi ga Pishta svake godine dobijao. Toliko je dobar. Ono sto je zanimljivo je da Pista nema ni dana vise od srednje mashinske skole. Sve sto zna naucio je gledajuci i citajuci, na svoju ruku - besplatno.