Gost autor: St.Jepan
Photo: Imre Szabo
Mnogo nepoznanica, mnogo stereotipa, a najviše nepostojanje želje da se spozna istina.
U ponedeljak 23. septembra 2002. tadasnji premijer Srbije i predsednik DS Zoran Djindjic je gostovao na americkom kanalu PBS .
Njegov domacin Charlie Roze, izmedju ostalog upitao je Djindjica, sta je buducnost Srbije?
Da bude deo zapadne civilizacije, odgovorio je tadasnji premijer Srbije i nastavio: Da ne bude izmedju, da ne izmisljamo neki treci put, da prekinemo sa experimentisanjem ...
Ne sjecam se, a ispravite ako gresim, da je ijedan srpski politicar od uticaja ovako jasno oznacio zapad kao cilj srpske spoljne politike.
Aktivisti NVO BUBE92 i učesnici kampanje "Sloboda i šengenska viza teheranskim mangulicama - SišTM" u saradnji sa blogerima B92 + moderatorkama (05 i, naravno, 012) kao i ostalim sa nezavisnih blogova uz veliku podršku ogromnog broja radnih ljudi, građana i poštene inteligencije, organizovaće javnu tribinu pod geslom:
"Žurka BUBE92 iako Milutin Milošević još nije objavio knjigu. Lenčuga jedna!"
...slavili smo rođendane subotom - jer su tad tata i mama mogli da se nose sa decom - svojom i tuđom... Mame su mogle natenane da odu do prodavnica u kojima je bilo bageta za sendviče i da se dave sa tonama maslaca, tanko sečene praške šunke i kačkavalja. Kad se pojavio tommy majonez u tubi sa onim reckavim vrhom koji ostavlja dekorativnu šaru - dodat je uz komadić kornišona. Mama koja se setila prva da narenda kačkavalj - bila je obožavana od sve dece - a psovana od drugih majki koje su posle rođendana pronalazile sir gde god mu mesto nije bilo.
Kada bi
1969.
E pa batice, srećan ti rodjendan:)))
Šesnaest godina. Prošlo je šesnaest godina.
A sve je počelo tako naivno.
Uzmem jedno popodne godišnjeg odmora, prošle sedmice. Spakujemo (ako se pakovanje sebe u kupaćice i dva peškira u platnenu torbu tako može nazvati) se gospodža i ja i odjezdimo put gradskog bazena.
Ajmo sad fastforward
Uđemookupamoselegnemoponovoseokupamoiponovolegnemonapeškireonamičupkakosu...
Tišina.
Знам да је препорука модерације да се ипак не отвара нови пост барем док се не закључа стари.
И знам да је многе на Блогу Б92 хиперинфлација постова под овим горњим никнејмом већ доводила до очајања толико дубоког да су помишљали и на цијанид који је ето опет, као што то правила постпостмодернизма налажу, после Нирнберга 1945. враћен на политичку сцену као модни стил и у овој нашој текућој 2017, али до овог сада поста долази искључиво због моје расејаности у којој сам заборавио на обележавање једног од, по мени, најзначајнијих датума српске културе овог нашег времена.
Наиме, ради се о томе да се ових дана обележава 20 година постојања Одбора за стандардизацију српског језика који је, барем што се мене тиче, једна од најзначјнијих институција које је српско друштво ипак успело да изнедри у времену пропадања свих других институција и у времену пропадања вредности на којима су генерације одгајане.