Vidim vec dva dana niko da cestita, nije se red, malo li je na ovu skupocu kad ti radnici preuzimaju fabrike, naturalizovani gradjani kupuju ostrva, a drzava Ti postane pridruzeni clan EU.
No, manimo salu, jako mi je drago i Drugovi Crnogorci, cestitam vam ovo, kao i Prvi Maj.
REG-CRNA GORA-EU
Crna Gora od danas pridruzzeni cclan Evropske unije
PODGORICA, 1. maja 2010. (Beta) - Crna Gora od danas ima status
pridruzzenog
gosti : gordanac, MightyNora, JJBeba, man ray loves me, Gorstak, Jelena Milić, margos
gordanac :
"..Dan kojim se obeležava pobeda nad fašizmom je dvostruki dan – i Dan vojne pobede, dan sloma fašističke industrije smrti i mržnje koja je opustošila Evropu, i Dan te iste Evrope. Dan kad su pobednici (po prvi put otkad se tako uspešno ubijamo po planeti), razumeli da su ljudi uvek sposobni da ništa ne nauče
Čestitam praznik rada, sa željom da ih podsetim na reči cele pesme.
Mojoj generaciji naše more bilo je od Ankarana do Ade Bojane. Normalnima je sve to bilo podjednako blisko i podjednako naše, bez ikakvih nacionalnih ili političkih razlika.
Naravno, bilo je onih koji nisu voleli Portorož, Piran, Izolu i sva 3 preostala mesta na slovenačkoj obali, neki što im je bilo teže da se sporazumeju nego na ostatku obale, drugi zato što to more baš i nije neko. Drugima se, opet, nije mililo crnogorsko
Krenula rasprava kao digresija ali je tema vredna novog bloga pa ne odgovaram tamo.
Srbija je energetski neefikasna. I država i građani. Državu boli patka da bude energetski efikasna jer vlast zna da su građani stoka i da će potrošiti silne teradžule energije
Hteo sam baš ovih dana da pišem nepolitički blog, majke mi! Ali vidim niko da napiše nešto u čast velikog srpskog praznika Vidovdana, 15/28 junija kad se Srbima dešavaju samo lepe stvari:
- 1389: izgube rat i to posle dovijeka slave
- 1914: ubiju svog najvećeg saveznika u Beču i trudnu mu ženu
- 1989: objave svetu (govornik mlad sa suncem u kosi) da će da zarate sa svima jerbo "ako ne umemo da radimo - umemo da se bijemo"
O upravo održanim izborima napisao sam sve što sam mislio u prethodnom blogu - "Ko je hranio Mogvaja". I nemam bogznašta da dodam. Ni da ispravljam ni da se naknadno pravim pametnim.
Sad mogu da sebi i vama čestitam nastupajuću 1990. Sa svim što uz to ide.
A počinje razočaranjem, velikim zanosom i aklamacijom.
- beogradskom DR, i njegovim jutrima -
Ili svakom parada: jednima pederi, drugima tenkovi
Elem, seća li se neko šta to beše „Haški tribunal? Da, to je bila ona grdna stena što je Srbiju delila od Evropske unije i svetle budućnosti. To, samo to i ništa drugo do to. Nema drugih uslova, nema dodatnih uslova, nema skrivenih uslova. Ponavljali komesari, ambasadori, predstavnici, a za njima horovi naših političara. Samo da se pošalje i osudi cela zločinačka Vlada, Generalštab, rukovodstvo policije. Još Milošević, još Karadžić, još Mladić, još Hadžić.
3, 2, 1 - i... Trt! Ne stigosmo ni da odahnemo kad - Kosovo.
Naravno, ružno bi bilo pomisliti da je to neka ucena i da naši prijatelji na taj način pokušavaju da pocepaju ili ponize našu zemlju. Ne, naravno. No se za svaku zemlju u toj harmoničnoj zajednici naroda i država mora znati gde su joj granice i dokle joj suverenitet seže. A Srbija, eto, ne seže dokle njen ustav kaže, niti rezolucija UN. nego dokle kaže Vašington, direktno ili preko čauša.
No čemu ovaj i ovakav uvod kad je tema sasvim drugo nešto?