Obično ne pišem o politici, mada ... ovo ionako prevazilazi okvire tog žanra, a i nisam ja pisao ;)
Предсједник Општине Беране, Вука Голубовић:
”Велика запошљеност знали која је неминовнос била и тај баласт заиста који се дешавао и нови дуг нова обавеза која се дешавала сваког мјесеца заиста морали смо, овај, а и ићи у сусрет нечему што још није предвиђено годинама односно години овај већој кризи водећи рачуна да не доведемо у ситуацију да будемо неодговорни према и локалној управи и запошљенима и општини Беране и свим људима који живе тамо и оним виталним интересима опшине којим заиста морамо водити рачуна и финансирати то повукли смо овај потез водећи заиста рачуна о ономе шта је интерес ако имамо са једне стране нешто што је општи интерес а са друге стране појединачни мора се водити рачуна шта је то и који потез треба и ред потеза направити.”
Ово је стигло мојој жени од њене сестре данас. Мене некако погодила таква искреност, па сам је питао да поделим овде. Често заборавимо да су гласачи људи, ухваћени у неком свом животу, у раскораку, у некој својој инерцији... Изменио сам имена људи и фирми, нису имена битна.
Дакле, гост аутор: Радојичина сваја
"Ja se slabo
U trenucima osećaja besa, nemoći ili očaja, često sebe hvatam u potrazi za odgovorima na pitanje šta bih uradio "da sam ja neko i nešto u ovoj i ovakvoj Srbiji?".
Prvo bih kao priroritete Srbije proglasio 3 komparativne prednosti ove zemlje: hrana, energija i znanje. Igrao bih na te tri karte u međunarodnoj partiji ekonomskog i svakog drugog pokera.
Najpre bih stimulisao na raznovrsne načine odlazak nezaposlenog gradskog stanovništva na napuštena seoska imanja. Organizovao bih za njih stručnu pomoć u podizanju novih zasada voća, počev od jabuka i krušaka do trešanja
Preuzvišenosti,
Preplavivši Srbiju i druge srpske pokrajine,
komunistički val zapljuskuje odnedavno i one pokrajine koje nastanjuje hrvatski narod, on se sve više širi i, naročito poslednjih dana, preti da preplavi i te krajeve, onako isto kako je to bio slučaj sa srpskim krajevima minule godine. Prilikom prve audijencije, kojom ste donosiocu ovog pisma učinili čast, imao je on priliku da obavesti Vašu Preuzvišenost o svim nevoljama i patnjama, što ih je komunizam prouzrokovao srpskome narodu u toku nekoliko minulih meseci.
Evo, uoči 5. oktobra stiže bar jedna lepa vest: bloger Nebojša Spaić izabran je za glavnog urednika NIN-a.
Nadam se da će Spaić od Nedeljnih Izvinjavajućih Novina uspeti da napravi Nedeljne Istraživačke Novine, dakle nedeljnik koji će na profesionalan, hrabar i šarmantan način istraživati najbolnije i najbitnije teme moderne Srbije.
Jedna od tema koja me stalno progoni, još od 9. marta 1991. godine, jeste naša politička elita, njena (ne)sposobnost da vlastiti
U 21h po njujorškom (3h po našem) gradjanski pokret „Occupy Wall street" organizovao je marš solidarnosti sa protestantima u kalifornijskom gradu Ouklend, koji su dan ranije suzavcem, gumenim mecima i š
ok bombama dobili jasnu, brutalnu poruku od blindiranih agenata 1% najbogatijih i najmoćnijih u SAD.Scene policijskog terora neodoljivo podsećaju na kordone u Beogradu tokom antirežimskih protesta 1996/97. godine. Jedna od najbrutalnijih scena iz Ouklenda je kada Skota Olsena, veterana iz rata u Iraku, pogadja gumeni metak u glavu, zbog čega je prebačen u bolnicu sa dijagnozom - fraktura lobanje.
Vlast još uvek nema razuman odgovor na ovaj neposustajući pokret.Osim brutalne sile, koristi se i demagoškim objašnjenjima tipa - buka i nehigijensku uslovi u parkovima gde se demonstranti okupljaju i ostaju ulogoreni u šatorima.