1.
Počinjem da se budim. Ali ne znam gde sam. Mračno je.
Čujem kloparanje točkova. Ujednačeno klip klap, pa pauza i opet taj isti zvuk.
Nije mi hladno,dobro se osećam.
Pokušavam da se setim.
Ne ide.
Ponovo me budi pisak lokomotive.
Javljaju mi se fragmenti sećanja.
Goli otok.
Piše: Igor Mihaljević, Znaš ti zašto weblog
Poštovani građani i građanke Vojvodine,
Ako je do sada postojala razumna sumnja da “vojvođansko pitanje” dobar deo političke elite ne razume, otklonjena je govorom predsednika Pokreta slobodnih građana Sergeja Trifunovića u Novom Sadu, na protestu “1 od 5 miliona” 1. marta. Na adresu Trifunovića od tada su stigle različite reakcije javnosti, od podrške do osude, i o njima se može i mora diskutovati. Međutim, ono što je te večeri do apsurda ogoljeno – činjenica da dobar deo političkih lidera u Srbiji suštinski ne razume “vojvođansko pitanje”, više ne sme da bude predmet analize, pojašnjavanja i dijaloga. Takođe, dosta ljudi smatra da je glumčev govor bio nasilan i pun mržnje, što nije kapital kojim se zajednički ruši despot.
Pregolemo je neznanje o problemu sa kojim se svi suočavamo.
Who knows the Way?
We ionai know the Way.
Konačno rešenje u Srbiji - Judenlager na Sajmištu
-studija slučaja-
Kristofer Brauning (Christopher R. Browning)
Život u Judenlageru bio je veoma surov, naročito krajem decembra i u januaru, kada su temperature bile tako niske da se reka Sava zaledila. Ogromne sajamske hale nisu grejane. Da bi se dobilo što više prostora za smeštaj interniraca, da bi više hiljada ljudi moglo da se nagura u dva velika paviljona, bilo je podignuto nekoliko spratova drvenih skela, do kojih su zatočenici morali da se uspužu na kolenima i rukama. Pored gladi i hladnoće, jedan od uzroka umiranja bio je i prinudni rad u grupama logoraša koje su lopatama čistile sneg na obližnjem aerodromu. Osnovana je "samouprava" interniraca ("starešina logora" bila je jedna žena od nepunih trideset godina po imenu Sarfas) čiji su članovi svakog jutra podnosili raport komandantu. U logoru su Jevreji obavljali i administrativne i fizičke poslove, uključujući patroliranje unutar ograde da bi se zatočenici držali na udaljenosti od žice. Bilo je zabranjeno unošenje hrane u logor, a deca koja bi se provukla kroz nenaelektrisanu žičanu ogradu da bi u predgrađu Zemuna prosila hranu dobijala su batine kad bi bila uhvaćena.
Melanija je najbolja Prva Dama ikada. Ne sećam se da je ovoliko originalna ličnost ikada bila šefadija bilo koje države?
Zakuntao sam danas u busu jerbo sam gledao sinoć Kavse protiv Voriorsa, a i šljemao neku viljamovku, Koviljku - odlična radža, koga put navede u naše krajeve, burazi u manastiru prave, imaju celu destileriju, i jedan buraz iz Мунзеконза-a je našao svoj mir, od Bog te pita kakve prošlosti i ima čovek angel's touch, sa radžom, stvarno je vrhunski urađeno ćeps.
Elem, vozim se ja tako i u nekom polusnenom stanju kapiram kako se uvek, kada izađem iz Srbije, osećam kao da sam izašao iz nekakvog Solženijicinovog Gulaga misli i duha, svakih loših vibracija i hejta. Uglavnom, opustio se i zavalio u sedište u busu sa slavonskim tablicama sa nekim drajverom-hejterom koji ne ume da se nasmeši i u nekom trenu sam izgleda zakuntao, od hengovera prethodne noći. Tek, prenem se, kao da me je ejndžel kakav cimnuo i, pogledam kroz prozor - ono tabla za Novsku. Novska, ček, gde to beše? Ček, aha, evo je... I tabla za Jasenovac. Da... Znam da mi nešto zloslutno poznato deluje krajolik, što kaže drugar jedan, "fin, miran krajolik, samo što u njemu živi i Dr. Hanibal Lektor."
Ono što se već svima činilo neverovatno i nezamislivo - Bibi je izgubio izbore. Ostaje prostor za još neke njegove manevre - možda eskalacija nekog fronta, možda pokušaj da podmiti nekoga od oponenata - što je radio ranije; no svima je već jasno: Bibijevi dani su odbrojani. Nije pomogla ni last-72 hours kampanja sa korišćenjem Putina u predizborne svrhe; Bibi is down and on the way out of Israeli politics.